Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član novavizija

Upisao:

novavizija

OBJAVLJENO:

PROČITANO

315

PUTA

OD 14.01.2018.

Odaziv Mističnom Pozivu

Odaziv Mističnom Pozivu
"Dođi i pronađi me ovdje izvan zaglušujuće buke misli i žamora želja, izvan dosega prosudbe, pravog i krivog. Ostavi sve to za trenutak i dođi ovdje. Ja sam uvijek TU, čekam te u samoj srži bivanja. Pusti neka sve bude, neka svijet i sve u njemu ide svojim tokom, neka se život nastavi odvijati svojim vlastitim ritmom, prestani s oprezom i zebnjom paziti na njega, riješi se tereta potrebe da neprestano kontroliraš njegov tijek, da procjenjuješ što je bilo i projiciraš kako bi trebalo biti. Ne tragaj za mnom u izgubljenim koridorima vremena, jer tamo ćeš pronaći samo moj odjek koji te upućuje prema jedinstvenosti i svetosti ovog trenutka SADA...



Nekome tko od života ima prevelika očekivanja u smislu materijalnih postignuća, ostvarenja ili "uspjeha" i koji vrednuje sebe samo u okviru tih odrednica, život se može činiti kao velika hrpa besmisla, nešto poput suvišnog tereta, kao muka koju treba izdržati, pa čak i kazna koju treba odslužiti, posebno ako očekivani "uspjeh" izostane. Duboko izgubljeni u labirintu osobe, ljudi često ne vide izlaz iz košmara vlastitog uma, zbog čega se razvija očaj i depresija uslijed kojih se rađa jedan generalni otpor i revolt prema životu koji truje naš um i guši naše biće. Ali usprkos tome, NEŠTO nas svako jutro budi i zove u novi dan, dajući nam priliku da prepoznamo i da se prisjetimo svoje istinske prirode. Nešto je tu veće od našeg uma što strpljivo čeka da prođu sve naše dileme, gunđanja, jadikovke i neprihvaćanje, što mirno podnosi svu gorčinu i tvrdoglavost uma. Nešto je toliko dobro i milostivo da nastavlja održavati funkcioniranje našeg tijela dok mi tratimo svoje vrijeme jadikujući nad životom i svojom sudbinom, čak i dok ga zlostavljamo, nešto s velikom ljubavlju pokreće naše srce dajući nam priliku da u svakom novom i svježem trenutku uvidimo vrijednost i dragocjenost života, da prepoznamo ljepotu i svetost našeg istinskog Bića koje nas doziva: "Dođi i pronađi me ovdje izvan zaglušujuće buke misli i žamora želja, izvan dosega prosudbe, pravog i krivog. Ostavi sve to za trenutak i dođi ovdje. Ja sam uvijek TU, čekam te u samoj srži bivanja. Pusti neka sve bude, neka svijet i sve u njemu ide svojim tokom, neka se život nastavi odvijati svojim vlastitim ritmom, prestani s oprezom i zebnjom paziti na njega, riješi se tereta potrebe da neprestano kontroliraš njegov tijek, da procjenjuješ što je bilo i projiciraš kako bi trebalo biti. Ne tragaj za mnom u izgubljenim koridorima vremena, jer tamo ćeš pronaći samo moj odjek koji te upućuje prema jedinstvenosti i svetosti ovog trenutka SADA.

Stoga, opusti se, udahni duboko i osjeti svježinu i ljepotu ovog ovdje i sada. Odmori se u prirodnoj lakoći bivanja, u tišini koja, iako bez posebnog sadržaja, nije ni dosadna ni prazna nego iz čijeg središta prividne praznine izvire punoća tihe i trajne radosti, jedno razumijevanje i prepoznavanje čije očitovanje ispunjava cijelo biće svjetlom i spokojem. Ostani u tome, uroni u ocean prisustva ovdje i sada, neka to bude mjesto našeg sastanka. Navrati kad god osjetiš poriv da budeš u tihom zajedništvu i oduševljenju pred kojim riječi nemaju značenje. I premda me vjerojatno nikada nećeš "vidjeti" kao nešto pojavno, prepoznat ćeš me po ushićenju od pogleda na prve zrake jutarnjeg Sunca ili duboko zvjezdano nebo, po tajnovitom sjaju u očima drugih živih bića, po mističnoj radosti koja se iz ničega rađa u tvom srcu, po zahvalnosti koja se razlijeva cijelim tvojim bićem samo zato što jesi... Znat ćeš da sam sve to JA, tvoja vlastita duša, tvoje jedino i vječno sebstvo koje si i TI SÂM. Među nama nema razdvojenosti osim one zamišljene."


Usprkos prividnom kaosu i ludilu koji dominiraju carstvom uma, u bivanju, nekako dolazite do razumijevanja da se sve stvari savršeno poslože i svi poslovi završe uspješno bez napora, prirodnim djelovanjem u kojem nema ni hitnosti ni žurbe, a bivanje se uvijek nekako pobrine da sve sjedne na svoje mjesto. Svi prividni problemi i brige oko kojih se prethodno stvaraju drame i kojima se pridaje toliki značaj i na koje se rasipaju ogromne količine energije se naposljetku sve čarobno razrješavaju i utapaju u neizmjerno dubokom i prostranom oceanu bivanja... Ako pogledate malo bolje, u životu ništa što prkosi bivanju nije uistinu BITNO! Ništa od toga nije doista važno. Svi ratovi, svi sukobi koji su se ikada dogodili su prošli, ništa iza njih nije ostalo. Ništa se njima nije postiglo. Nitko se ne sjeća razloga zbog kojih su započeli, niti je to bilo kome važno. Ono što iza sebe ostavlja pustoš i razdor nema uporište u istini i samim time pada u zaborav. Dok, s druge strane, ono što je dobro i što je u skladu s bivanjem se vječno pamti i prenosi jer ima svoje uporište u istini i uvijek je aktualno. Sve akcije, sve radnje, sveukupna dinamika i aktivnost uma koja mreška mirnu površinu bivanja i prkosi joj stvarajući valove bijesa, ljutnje, nasilja i podjele, nastojeći ju pobijediti i iskorijeniti, na kraju utihne i utapa se u sverpožimajućem i npreglednom prostoru tišine bivanja! Bivanje ostaje netaknuto, neuznemireno. Sva nastojanja su uzaludna, svaka borba je unaprijed izgubljena, ništa ne može nadvladati mir. Ništa ne može opstati nasuprot veličanstvenoj moći Bića. Um je naposljetku onaj koji gubi bitku i sam izgara u tom uzaludnom nastojanju. Vidjeti jasno ovu istinu je samo po sebi najveći uspjeh. Kao što je to savršeno primijetio netko od učenika u knjizi Sri Nisargadate Maharaja "Ja sam To": "Čini se kao da zlo uništava samo sebe vlastitim uspjesima, poput vatre koja uništava svoje gorivo. A dobro se, poput života, neprestano obnavlja."
Kako moćno zapažanje.

Dakle, tko je tu da uspije, i u čemu?

U tom kontekstu percipiranja života, jedino moguće i relevantno mjerilo uspjeha, ako za njim više uopće ima i potrebe, je dublje i šire razumijevanje sebe. To je temeljni pokazatelj istinskog uspjeha. Koliko ljubavi, radosti, mira i razumijevanja ima BAŠ SADA u ovom trenutku u našem srcu, za koliko živih bića ima mjesta u našem srcu upravo sada? Koliko smo u stanju druge doživjeti kao svoje a ne tuđe, kao različite inačice samih sebe? Jedino to je važno. TO samo po sebi JE PROSVJETLJENJE!

Druga je stvar to što mnogi od prosvjetljenja ili samospoznaje očekuju neku vrstu "specijalnih efekata" praćenih dobivanjem posebnih supermoći, ili gledaju kakvu će osobnu korist izvući iz toga što su prosvjetljeni. Tako da i prosvjetljenje u tom kontekstu postaje pitanje uspjeha kojeg treba ostvariti i prestiža koji ih izdvaja u odnosu na druge. Ali to je sve zamišljanje, to su sve samodopadne igre uma.

Jedina prepreka koja nas drži razdvojenima od spoznaje našeg sebstva i koja uzrokuje pojavu uvijek novih sumnji je naša vlastita imaginarna ideja o nama kao tragaču koji se postupno kreće prema prosvjetljenju i koji će ga sigurno dosegnuti tamo nekada u nekoj nedefiniranoj točci budućnosti! Sam taj misaoni konstrukt je onaj koji paradoksalno odgurava od nas spoznaju da već JESMO TO i ostavlja nas u ponoru nesigurnosti i vječne neizvjesnosti. Ali budućnost ne postoji, SVE JE SADA! Vrijeme postoji samo kao alat preko kojeg um registrira događaje, promjene i pohranjuje ih u memoriji. I kao takvo, vrijeme je vrlo korisno, dragocjeno, praktično i ima svoju dublju ulogu u cijeloj ovoj igri manifestacije. Ono nam ukazuje na nešto bitno. Njegova uloga je u tome da se pomoću njegovih ograničenja prisjetimo svoje bezvremene prirode kao čiste prisutnosti. Ono daje priliku umu da preko jedinstvene i neponovljive prirode kretanja i odvijanja pojavnosti prepozna ono što je neprolazno i uvijek prisutno u osnovi svega – prisutnost. Vrijeme ne postoji izvan uma, izvan uma je samo bivanje.

Mi svojom pozornošću i pridavanjem važnosti mislima omogućavamo svom vlastitom umu da postane tamničar našeg Bića! Predali smo svu svoju moć umu da on odlučuje što je najbolje za nas, kako bi se trebali ponašati, što misliti, što je prikladno a što nije. Kod donošenja svih bitnih odluka konzultiramo se primarno s njim a gotovo uvijek zanemarujemo Biće. Ali pritom nekako kao da gubimo iz vida činjenicu da bez Bića nema uma, nema osobe. Um svu svoju snagu tek posuđuje od Bića, od osjećaja "Ja jesam" na kojega onda lijepi svoju priču. Ali Biće je taj temelj koji daje život umu, taj potporni stup koji na svojim ramenima nosi osobu i zahvaljujući kojem ideja o osobi može rasti i činiti se samostalnom. Mi smo zapravo slugu pretvorili u gospodara a gospodara u slugu. Dali smo konju uzde da upravlja kočijašem i vodi kočiju u provaliju besmisla i ludila. I što je najbolje, sve ovo možemo "znati" umom, na teoretskoj razini možemo biti "profesori duhovnosti" ali da istovremeno nikada nismo spoznali dubinu, živost i neposredno osjetili toplinu i punoću onoga što jesmo, što naše sebstvo u suštini jest. Bez tog osjećaja, naš um ne zna što bi učinio sa svim tim naučenim i nataloženim "hladnim" znanjem koje nema gdje primijeniti zbog čega postaje ogorčen, ciničan i perfidan.

Upravo zato, nema drugog puta prema bivanju nego jednostavno BITI TO ČISTO BIVANJE! Okrenuti svoju pozornost prema ovome što je ovdje upravo sada i biti s tim. A jednom kad smo svjesno to, naš um se nekako pročišćava sam od sebe i rastapa u savršenoj jasnoći i razumijevanju koje nadilazi svako znanje... Tada shvaćamo da se gubitkom osobnog identiteta ništa ne gubi, nego se sve najbolje kvalitete zadržavaju ali istovremeno i proširuju. Tek tada, zapravo, naš intelekt ostvaruje svoj puni potencijal i ispunjava svoju svrhu, da bude glasnogovornik u službi BIĆA čime se i sam oplemenjuje i obogaćuje. Sve duhovne kvalitete poput suosjećanja, razumijevanja, mudrosti, ljubaznosti, strpljivosti, iskrenosti i neprosuđivanja za koje se obično smatra da ih se treba razvijati i usavršavati kroz dugotrajnu praksu i odricanje su same po sebi već prisutne u tome, pri jednostavnom dodiru uma sa svjetlošću čistog bivanja, zbog čega um postaje istinski zdrav a istina bića se prirodno i jasno zrcali u njemu.

Cijeli smisao duhovnosti i samospoznaje nije u postignuću, nego u spoznaji DA SE NEMA ŠTO POSTIĆI! On leži u prirodnom odazivanju na taj mističan poziv iz dubine nas samih da se prestane slijepo slijediti um na njegovim neprestanim hirovitim skokovima iz prošlosti u budućnost i ostane sam sa sobom u bivanju sada. Da se prestane biti bespomoćna žrtva straha da nećemo preživjeti i počne ŽIVJETI taj život za kojeg se bojimo da ćemo ga izbugiti! To je svjesni pomak u doživljaju od skučene ideje o sebi kao osobi prema široj prisutnosti.



Shimshai: I Sense Your Presence

http://www.youtube.com/watch?v=Ho0xnLXWgJk

http://novavizija.blog.hr

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

PROSINAC...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    -:))))))

    04.12.2020. 13:06h
  • Član DeVeTDeVeT

    sretan imendan svima Barbarama, Baricama, Barama...i tak...:)))..

    04.12.2020. 08:34h
  • Član DeVeTDeVeT

    evo proslo...:)))...

    03.12.2020. 18:38h
  • Član DeVeTDeVeT

    jesam...:)))....

    03.12.2020. 18:37h
  • Član iridairida

    dobar dan veseljaci...-:))))

    03.12.2020. 14:50h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobar dan - još nevakcinisani

    03.12.2020. 12:50h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Protresi glavom i stresi stres.

    03.12.2020. 12:48h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info