Reci što misliš, što osjećaš, što ne znaš, što znaš... Izrazi to pjesmom ili pričom, smijehom ili suzama, riječima ili bez.

Ako si upravo bez riječi, uvijek postoji mogućnost šutnje. Možeš se otvoriti i izjasniti ako hoćeš, ako ne, nema veze.

Pitaj što te zanima, ako želiš odgovor. Sigurno imaš puno toga za reći. Možda misliš da nema smisla i da te ionako nitko ne razumije. Ili se vrpoljiš, trenutno ne znajući za prikladan izraz. Onda jednostavno to priznaj i gledaj što će se dogoditi. Ništa!

Nije sramota priznati sram, neslaganje, strah, neznanje... I znaj da uvijek postoji netko tko razumije. Netko spreman ponuditi odgovore na tvoja pitanja. Netko tko će zanijemiti pred ljepotom tvoje izgovorene istine. Nekoga će tvoja hrabrost potaknuti da se i sam otvori. Ako ti se zbog onog kazanog poneka vrata i zatvore, istog trena otvore se nekoliko novih.

Možeš odabrati što ćeš reći i kako, i kome. Odaberi i jednostavno reci. Ljudi uglavnom vole razgovarati. Pa, sretno...!