Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog,
vlažnog dana, pijući
ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o
životu, o braku, o
odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi,
majka je zamišljeno
prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno
pogledala svoju
kćerku.

''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok
su se listići čaja
polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve
važnije, kako budeš
postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža,
koliko god budeš
voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti
se da povremeno odeš
negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da
tvoje prijateljice
nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje
kćeri i ostali tvoji
rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek
potrebne druge žene."

"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar
se nisam upravo
vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova?
Za ime Boga, ja
sam udana žena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne
prijateljice! Moj muž i obitelj
koju ćemo mi stvoriti svakako će biti sve što mi je
potrebno da moj život
učinim smislenim.

Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je
održavati kontakt sa
svojim prijateljicama i tako sve više svake godine.
Kako su godine
prolazile jedna za drugom, ona je polako počela
shvaćati da je njezina mama,
ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i
priroda stvaraju
promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice
ostaju oslonac za
nju.

Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je
naučila:

Vrijeme prolazi.

Život se događa.

Distanca razdvaja.

Djeca odrastaju.

Ljubav blijedi.

Srca se slamaju.

Karijere se završavaju.

Poslovi dođu i prođu.

Roditelji umiru.

Kolege zaborave usluge.

Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.

Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.

Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti
tu kad je potrebna.

Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad
budeš morala hodati sama,
tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta
navijajući za tebe,
moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući
u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada
će one čak i
prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti
i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!

Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
započele ovu avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
radostima i tugama koje
su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti
potrebne jedna drugoj.

Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.

Proslijedi ovu poruku ženama koje čine da tvoj život
funkcionira. Ja sam to
upravo učinila.

Pusa