2 Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
3 Znajući, da kušanje vaše vjere gradi strpljivost.
4 A strpljivost neka ima savršeno djelo, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
5 Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.
6 Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer tko sumnja, sličan je morskomu valu, koji vjetar podiže i goni,
7 Takav čovjek neka ne misli, da će primiti što od Gospodina.
8 Čovjek s dvije duše nestalan je na svima putovima svojim.
9 A niski brat neka se hvali visinom svojom;
10 A bogati svojom niskoćom; jer će proći kao cvijet trave.
11 Jer sunce ogranu s vručinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina uginu; tako će i bogati na putovima svojim uvenuti.
12 Blagoslovljen čovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokušan, primit će vijenac života, koji je Gospodin obećao onima, koji ga ljube
13 Ni jedan, kad se kuša, neka ne kaže, da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga.
14 Nego svakoga kuša vlastita požuda, koja ga vuče i mami.
15 Tada začevši požuda rađa grijeh, a grijeh izvršen rađa smrt.
16 Ne varajte se, ljubljena braćo moja!
17 Svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo je, silazeći od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mijene.
18 Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo kao prvenci njegovih stvorenja.
19 Znate, ljubljena braćo moja: Neka bude svaki, čovjek brz čuti, a spor govoriti i spor srditi se.
20 Jer srdžba čovječja ne čini pravde Božje.
21 Zato odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ, koja može spasiti duše vaše!
22 A budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe!
23 Jer ako tko sluša riječ, a ne isvršuje, on je kao čovjek, koji gleda naravsko lice svoje u ogledalu;
24 On se je ogledao, pa otišao, i odmah je zaboravio, kakav je bio.
25 Ali tko pomno pogleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušatelj, nego izvršitelj djela, taj će biti blagoslovljen u djelu svojemu.
26 Ako li tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.
27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: "posjećivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljana od svijeta.
Braćo moja, u vjeri slavnoga Gospodina našega Isusa Krista ne gledajte tko je tko!
2 Jer ako uđe u vašu skupštinu čovjek sa zlatnim prstenom i u sjajnoj haljini, a uđe i siromah u lošoj haljini,
3 I pogledate na onoga, koji nosi sjajnu haljinu, i reknete mu: "Ti sjedi ovdje lijepo'", a siromahu reknete: "Ti stani tamo, ili sjedi niže podnožja mojega";
4 Nijeste li tu odlučili svojevoljno i sudili nepravedno?
5 Čujte, ljubljena braćo moja! Ne izabra li Bog siromahe u ovome svijetu za bogate u vjeri i za baštinike kraljevstva, koje obeća onima, koji njega ljube?
6 A vi osramotiste siromaha. Nijesu li bogati, koji vas tlače i vuku vas na sudove?
7 Ne psuju li oni lijepo ime, po kojemu ste nazvani?
8 Ako zaista zakon kraljevski izvršujete po Pismu: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe", dobro činite;
9 Ako li gledate, tko je tko, grijeh činite, i zakon će vas uvjeriti, da ste prestupnici.
10 Jer kojigod vas zakon drži, a pogriješi u jednome, kriv je za sve.
11 Jer koji je rekao: "Ne čini preljube", rekao je također: "Ne ubijaj." Ako dakle ne učiniš preljube, a ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12 Tako govorite i tako činite kao oni, koji imaju biti zakonom slobode suđeni!
13 Jer će onome biti sud bez milosrđa, koji ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.
14 što koristi, braćo moja, ako tko kaže, da ima vjeru, a djela nema? Zar ga može vjera spasiti?
15 Ako li brat ili sestra goli budu i nemaju svagdanje hrane,
16 I rekne im koji od vas: "Idite u miru, grijte se i nasitite se", a ne dadne, što im je potrebno za tijelo, što koristi?
17 Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u samoj sebi.
18 Ali reći će tko: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela, pokaži mi vjeru svoju bez djela, a ja ću tebi pokazati vjeru iz djela svojih.
19 Ti vjeruješ, da je jedan Bog; dobro činiš; i đavli vjeruju, i dršću.
20 A hoćeš li znati, o čovječe ludi, da je vjera bez djela mrtva?
21 Abraham, otac naš, ne opravda li se djelima, kad prinese sina svojega Izaka na žrtvenik?
22 Vidiš li, da je pomagala djelima njegovim, i da se je djelima vjera usavršila?
23 I ispuni se Pismo, koje govori: "Abraham vjerova Bogu, i uračuna mu se u pravdu", i "prijatelj Božji" nazva se.
24 Vidite, da se djelima opravdava čovjek, a ne samo vjerom.
25 Jednako i Rahaba bludnica ne opravda li se djelima, kad primi glasnike i izvede ih drugim putem?
26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući, da ćemo biti strože suđeni!
2 Jer svi griješimo u mnogome. Ako tko u govoru ne griješi, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo.
3 Ako li konjima mećemo uzde u usta, da nam se pokoravaju, s time sve tijelo njihovo ravnamo.
4 Gle, i lađe, iako su velike, i silni ih vjetrovi gone, okreću se malim kormilom, kamogod hoće volja kormilarova.
5 A tako je i jezik malen ud, a ipak čini silno s velikim stvarima. Gle, mala vatra, i koliku šumu zapali!
6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik je među našim udovima, koji kalja sve tijelo i pali kolo života našega, sam zapaljen od pakla.
7 Jer narav svih divljih životinja i ptica i gmazova i ostalih živina kroti se i ukroćena je bila od čovječje naravi,
8 A jezika nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga.
9 Njim blagoslivljamo Boga i Oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni na sliku Božju.
10 Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja da ovo tako biva.
11 Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko?
12 Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili trs smokve? Tako ne može slani izvor učiniti slatke vode.
13 Tko je među vama mudar i pametan, neka pokaže dobrim življenjem djela svoja u krotkosti mudrosti!
14 Ako li imate gorku zavist i svađu u srcu svojemu, ne hvalite se i ne lažite na istinu!
15 Ovo nije mudrost, što silazi odozgo, nego zemaljska, tjelesna, đavolska.
16 Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo,
17 A mudrost odozgo jest najprije čista, onda mirotvorna, čedna, popustljiva, poslušna, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna.
18 A plod pravde sije se u miru onima, koji mir čine.
Odakle ratovi i raspre među vama? Odakle? Ako li ne od pohlepa vaših, koje se bore u vašim udima?
2 Želite i nemate; ubijate i za vidite, i ne možete postići; borite se i vojujete, i nemate, jer ne molite.
3 Molite, i ne primate, jer zlo molite, da u nasladama svojim trošite.
4 Preljubočinci, ne znate li, da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Tko dakle hoće da bude prijatelj svijetu, postao je neprijatelj Božji.
5 Ili mislite, da uzalud Pismo govori: Ljubomorno ljubi duh, koji u nama stanuje?
6 A on daje veću milost, jer govori: "Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost."
7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavlu, i pobjeći će od vas!
8 Približite se k Bogu, i on će se približiti k vama. Očistite ruke, grješnici, i čistite srca, vi ljudi s dvije duše!
9 Osjećajte svoju bijedu, tugujte i plačite; smijeh vaš neka se pretvori u plač, i radost u žalost!
10 Ponizite se pred Gospodinom, i uzvisit će vas.
11 Ne klevećite jedan drugoga, braćo, jer tko kleveće brata ili sudi brata svojega, kleveće zakon i su di zakon. A ako zakon sudiš, nijesi i izvršitelj zakona, nego sudac.
12 Jedan je zakonodavac i sudac, koji može spasiti i upropastiti. A ti tko si, da bližnjega sudiš?!
13 Slušajte sad vi, koji govorite: "Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, i provest ćemo ondje jednu godinu, i trgovat ćemo, i teći ćemo."
14 Vi, koji ne znate, što će biti sutra, jer što je vaš život? Jer ste dim, koji se zamalo pokaže, i onda, ga nestane.
15 Mjesto da govorite: "Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono."
16 A sad se hvalite svojim hvalisanjem. Svaka je hvala takva zla.
17 Jer tko zna dobro činiti i ne čini grijeh mu je.
Hodite vi sad, bogati, plačite i jaučite za svoje nevolje, koje idu na vas!
2 Bogatstvo vaše istrunu, i haljine vaše pojedoše moljci.
3 Zlato vaše i srebro zarđa, rđa njihova bit će svjedočanstvo protiv vas i izjest će tjelesa vaša kao oganj, Nagomilaste blago u posljednje dane.
4 Gle, plaća poslenika, koji su jeli njive vaše, a vi ste im otkinuli prijevarom, viče, i vika žetelaca dođe do ušiju Gospodina vojski.
5 Raskošno živjeste na zemlji u nasladama, nahraniste srca svoja na dan zaklanja.
6 Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi.
7 Strpite se dakle, braćo, do dolaska Gospodinova! Gle, poljodjelac iščekuje dragocjenoga roda iz zemlje, i strpljivo čeka, dok ne primi dažd, rani i kasni.
8 Strpite se dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodinov približi.
9 Ne uzdišite jedan na drugoga, braćo, da ne budete suđeni! Gle, sudac stoji na vratima.
10 Uzmite, braćo, a izgled, kako treba ustrajno i strpljivo podnositi nevolje, proroke, koji su govorili u ime Gospodnje!
11 Gle, Blagoslovljene nazivamo one, koji ustrajaše. Za strpljivost Jobovu čuli ste i svršetak ste Gospodnji vidjeli; jer je Gospodin vrlo milostiv i milosrdan.
12 A prije svega, braćo moja, ne kunite se, ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom zakletvom, nego neka vaš "da" bude "da", i vaš "ne" bude "ne", da ne padnete pod sud.
13 Trpi li tko među vama? Neka se moli! Je li tko veseo? Neka pjeva hvalu!
14 Boluje li tko među vama? Neka dozove svećenike crkve, i neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje!
15 I molitva vjere spasit će bolesnika, i podignut će ga Gospodin; i ako je učinio grijehe, oprostit će mu se.
16 Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se jedan za drugoga, da ozdravite; jer mnogo postiže ustrajna molitva pravednika.
17 Ilija je bio čovjek podvrgnut patnji kao i mi, i vruće se je molio, da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci.
18 I opet se je pomolio, i nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj.
19 Braćo moja, ako tko od vas zaluta od istine, i obrati ga tko,
20 Neka zna, da će onaj, koji obrati grješnika s krivoga puta njegova, spasiti dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
bglavac
irida
