Ovo je istinita i potresna priča o ljubavi i žrtvi jedne mlade majke, prilikom potresa u Japanu.

Nakon potresa, koji je gradove doslovno sravnio sa zemljom, spasilački tim je obilazio ruševine i zaustavio se kod srušene kuće jene mlade majke.

Tijelo je virilo ispod ruševina, i vidjelo se da majka nije živa..No, ipak je vođa tima spasilaca prišao tijelu tek da se uvjeri da žena zaista nije živa..Vidio je da je ispod nje neku zamotuljak, no, otišao je dalje, sa svojim timom kod obližnje ruševine.

No, nešto mu nije dalo mira..Vratio se do tijela nesretne žene, i polako ga počeo otkopavati i micati sa njega cigle, grede i zemlju..Iznenađeno je viknuo kad je ispod žene vidio u dekicu zamotanu bebu koja je mirno spavala.

"Dijete, pa to je dijete u dekici.." uzbuđeno je vikao..

Bio je to tromjesećni dječačić..

Kad je liječnik uzeo bebu da je pregleda, u dekici je pronašao mobitel na kojem je majka uspjela napisati zadnju poruku:

"Sine, ako preživiš, sjeti se da te je majka jako, jako voljela"..

Mobitel je prelazio iz ruke u ruku..Svi su zaplakali kad su pročitali ovu posljednju poruku: " ako preživiš, sjeti se da sam te jako voljela.."

O majčinskoj ljubavi se uvijek pričalo, ali ovo je samo dokaz koliko e ta ljubav istinita i jaka.