Ako "retki retki nađu retke," da li se desilo naše pronalaženje?

Da li sam ja tražila tebe , da li su koraci koje sam napravila do

onda trebali me dovesti do tebe, do tog trena?

Možda sam ja u tvom pogledu
pronašla sebe,
možda si u ti u mom
pogledu pronašao sebe.

Možda sam u tom trenu
pronašli jedno drugo.

Možda je stisak ruke
bio poziv, možda
je bio utisak tebe
u mene i mene u tebe.

Možda od tog trenutka
je postalo jasnije.

Možda je to bio znak prepoznavanja
nekad davno danog obećenja,
možda je to bio onaj klik
koji se desi,bez očekivanja
i kojeg ne možeš objasniti.

Osjećaj kojem se prepustiš,
bez pitanja,osjećaj kad
cijeli svijet stane,
osjećaj kad ko da je netko
tu stotinu godina a ne samo tren.

Možda je tvoj
osmijeh bio pitanje,
možda moj osmijeh
odgovor.

Možda tvoja blizina
i moja želja da tii budem
još bliže,možda je
ritam tvojih koraka,
ritam mojih koraka
koji su se mješali,
koji su se iprepletali u
glazbi,koji su pratili
neku svoju glazbu,kao
da se poznaju.


Možda onaj slučaj dodir,
moja ruka u tvojoj ruci
slušanje tvojih koraka
i prepuštanje.



Da li je to ono kad "retki nađu retke"?