Postoji priča o čovjeku koji je, zalutavši u pustinji, umirao od žeđi. Posrtao je i nekako uspio stići do napuštene trošne daščare. Ispred se nalazila pumpa. Dovukao se do nje i počeo snažno pumpati, ali voda nije potekla. Tada je spazio mali ćup zatvoren plutenim čepom. Na ćupu je pisalo: "Prijatelju, pumpu trebaš zaliti vodom. P.S. Prije nego što odeš, ćup ponovno napuni."

Otčepio je ćup i vidio da je pun vode.

Treba li je izliti na pumpu? Što ako ne proradi? Propast će sva voda. Ako popije vodu iz ćupa, može biti siguran da neće umrijeti od žeđi. Treba li izliti vodu na zahrđalu pumpu samo zbog površnih uputa koje je pročitao?

Nešto ga je upućivalo da slijedi savjet i donese riskantnu odluku. Prolio je svu vodu iz ćupa na staru pumpu i počeo žestoko pumpati. Iz cijevi je počela teći voda! Mogao je piti do mile volje.

Ponovno je napunio ćup, začepio ga, i ispod uputa dodao nekoliko svojih riječi: "Vjeruj mi, zaista djeluje. Prvo moraš sve dati, kako bi nešto dobio."