Zatišje je prošlo i sad bura puše…
Provlači se britko kroz moje grane
pa moje lišće treperi nekom novom melodijom duše…
oko mene sve iskri… samo što ne plane…
Virtuozno, odrješito, bura s pratećim vokalima stiže…
lijep li će koncert večeras biti…
a iz moga srca čestice mira u zrak diže
kidajući pritom neke tanke niti…
Stavljam dlanove na lice…
A što ako se požar dogodi?
Odletjet će ptice…
a ja… ja sam tako blizu vodi…
Draga buro moja, pusti mene da tinjam,
a ti ove smokve na barsama posuši,
pometi nečistoću umjesto mene…
Sretan ti put! Idi dalje! Puši!