Kad si postavljam pitanje kako da završim ono što nisam ni trebao započeti onda se nameče brisanje od prvog do zadnjeg slova. Ako več brisanje ne ide...šta onda? Mislio sam da ako dođem iza Markesa mogu izbrisati metafizičko,ali još uvijek ostaje ona školska struktura jezika koja me je dovela do njega. Ostaje onda da se prešaltam i iza aorista i odbacim i skolastiku i njezinu strukturu. Onda mi preostaje familijarni tabu i obračun s njime pa možda dođem do piz...prenatalnog perioda i sjetim se onoga što sam bio prije rođenja. Kad ne ide naprijed onda rikverc. Taj bi me rikverc valjda doveo iza riječi,imena,oblika,definicije,etikete.....ali i uveo u samoču koja je teška ako ni zbog čega ono zato jer sam se bespotrebno uvalio u društvenost. Čemu sve to deranje silnih cipela ako mi je sve več u početku bilo na dohvat ruke. Kako kaže Tolle:prosite na ulici a ono sjedite na sanduku punom zlatnika! Mene treba samo izbrisati i mirna bosna,sveti mir,mir u svijetu i amen. Nisam napisao ništa što bi bilo vrijedno da obrče misao,opis u nedogled. Prije če biti da sam htio samo nadmudriti mudrijaša ili kako odenino kaže rastaviti model. Međutim on ima previše pristalica,oponenata i naravno da me je nasnifao. U tom slučaju moram baciti sniferima malo papra pod nos u vidu neke knjige a za koju opet nisam kompetentan da je zastupam. Jedno je kad blejiš među kozama a drugo kad mekečeš među vucima.Rogove možda preživiš,ali zubima?? Kao što sam jednom več...:problem odlazi,nema ga,odnosno me! Nešto je drugo bilo u pitanju i do toga ne mogu što automatski znači da nemogu dati garanciju za bilo šta napisano. To što sam pročitao koju knjigu nije dovoljno...možda jehovinim svjedocima je,ali ja nebih ipak raznosio ni kule stražare ni vikao bog je jedan žeivot a da to istovremino neznam,NISAM!