ako ću ti nedostajati toliko da će boljeti i svaki pokret....
ako ću ti nedostajati toliko da ćeš se morati vratiti svojoj obali.... usidriti jako da te ne odnese u potragu.... čak i pod cijenu ludila težeg od ovog koje smo sada....
ako ću ti nedostajati toliko da i vrijeme će stati....
pronađi me....
na mjestu gdje suze sagradit će most sjajnoproziran....
na površini bijeloj od riječi obrisanih....
u pramenu kose što otima se vjetru....
kao i kapljice blagosti onog koji prašta sve osude....
pronađi me i tamo gdje nisam i nezamislivo da budem ikada.
ako ću ti nedostajati toliko da ćeš osjećati kako padaš u predznak nemira.... nasloni se na svoje već ispunjene čežnje.... pa da vidiš kako odnosi te sjećanje.... kroz nježnost i svekolika čuda....
ako ću ti nedostajati toliko.... kažem to danas, nespremna za rastanke.... duboko dirnuta svim ovim nemogućim što nam se događa....
postoji jedno mjesto, prostor neograničeno tvoj, u meni gdje spavaš, u sebi da probudiš se....
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
irida
