Rukavi preko ruku
Navlačenje rukava preko ruku stari je trik emo dark populacije s traumama iz djetinjstva i ujnom alkoholičarkom. Ako ne možete drukčije dokazati kako ste hipersenzibilni, tu je uvijek majica iz koje vire tek vrškovi prstiju i odaju vašu krhkost, lomljivost i potrebu za zaštitom. Ne zaboravite ih svako malo potegnuti da ne bi ispalo da ste u nekom intervalu bili pomireni s okolinom i konvencionalni ispod svakog modnog dostojanstva.

Traženje kuta
Ovo je pravi mali biser od neuroze, endemski rasprostranjen i treba ga brižno čuvati: neki ljudi jednostavno moraju sjediti u kutu bircuza, restorana, dvorane ili učionice jer se inače osjećaju izloženo i na nišanu orbitalnih satelita. Tugaljivo, ali kutni neurotici će se uvijek radije okružiti s dva bloka zida nego s dva para ruku. Također budite ziher da će vam prilično oguliti džonove u potrazi za kafićem gdje mjesto u ćošku nije zauzeto.  

Okretanje upaljača
Ovo bi trebalo malo bolje proučiti jer čini se da postoji par nepisanih pravila na temu gdje, tko i s čim. Da će lik zarotirati svoj zippo uz kutiju crvenog Marbora na stoliću kvartovskog birca, gotovo je garantirano. Ukoliko pak baratate sirotinjskim plastičnjakom od dvije kune uz Filter 160, šanse drastično padaju. Također, da je ikad ijedna žena zavrtjela upaljač, to još nije viđeno, kao ni to da se na to itko odvažio u fensi okolišu.

Provjeravanje mobitela
Znate da vam nitko nije poslao SMS i da niste propustili nikakav poziv. Kako? Pa pogledali ste zaslon svog mobitela pred ravno tridesetak sekundi. To vas, naravno, ne priječi da ponovno bacite oko. Tek toliko, možda iz wallpapera iskoči milja dolara ukoliko se dovoljno koncentrirate. Ljudska je psihologija toliko srasla s telekomunikacijskim napravama da ih većina doživljava kao mentalne udove, poput ekipe koja osjeća amputirane ruke ili noge. Znaš da ničeg nema, ali eto, mozak te šusa impulsima kao da radiš u službi za korisnike i telefon ti neprestano prima pozive.

Trešnja nogu
Možda postoje historijsko-kulturološke analize, ali smo prelijeni da provjerimo: jesu li ljudi neurotički tresli nogama u, recimo, kasnom baroku? Danas praktički ne postoji ljudski primjerak u adolescenciji pod čijim se papcima ne trese tlo. Od klupa na faksu do naslonjača u kinu i stola u kafiću, koliko ste puta morali odigrati ulogu anestetičara s ljubaznim pitanjem: 'E, je l' možeš prestati tresti?'

Škicanje odraza
Ono što dućandžije ne kuže je da više od polovice ekipe koja zuri u njihov izlog, zapravo zuri u svoj odraz. Treba se vizualno provjeriti što je češće moguće, na svakoj glatkoj površini i uvijek i ponovno uvjeriti se da ego još uvijek čvrsto stoji. Neki su gradovi umjetnost uličnog narcizma doveli do neslućenih vrhunaca. U Parizu su ogledala standardni način pokrivanja fasada između dva ulaza, izloga ili jednostavno tek tako, da ne bi slučajno ispalo da se negdje morate suočiti s komadom betona umjesto s vlastitom facom.

Popravljanje i cuclanje naočala
Dok čekamo da nacija masovno počne cuclati svoje mobitele, stara garda se još uvijek čvrsto drži oralnog i ručnog baratanja cvikerima. Konačni dokaz intelektualizma bi se mogao odrediti matematičkom formulom 'žvaljenje x popravljanje okvira / T', gdje je T neka vremenska konstanta. Veći skor bi garantirao veću istinitost, a ako ste slučajno čitav svoj stav iznijeli s naočalama u zubalu, stvar se može shvatiti znanstveno dokazanom.

Čitanje horoskopa
Fakat treba biti nesvakidašnje talentiran da bi se revijalne horoskopske prognoze uzelo kao životni orijentir. Supersvjesna većina, dakako, brije da je sve to zeka peka, razonoda, glupost kojom ćemo ubiti par minuta, no malo tko će si priznati da su ispod krinke bestežinske znatiželje zapravo neurotički ovisnici o novom zvjezdanom brifingu koji vam savjetuje da se klonite loših odnosa, da će vam ljubazna poslovna komunikacija otvoriti nove mogućnosti, da postoji netko poseban u vašem životu i da pijete puno čaja ukoliko vas boli grlo. I da, mogli biste imati probleme s kralježnicom. Jednom, kad-tad.

Prekopavanje po zubnim rupama

O ovome se malo govori. Ekipi je, naravno, neugodno priznati da im jezik nezaustavljivo obilazi rupe od karijesa, ispalih plombi ili okrhnutih zubiju. Stvar je, naime, jedna od posljednjih oralnih misterija ljudske vrste: zašto, nakon što smo se uvjerili da na donjoj desnoj trojci definitivno imamo reljefnu kataklizmu, to trebamo provjeriti još po dvadeset puta u svakih sljedećih šezdeset sekundi? I tako, dok zubar ili nadljudska samokontrola ne riješe stvar, više smo nego spremni polomiti i raskrvariti jezik u neurotičnoj repetitivnoj putanji.

Čitanje vlastitih poruka
Da, lijepo je to što vam ljudi pišu, ali je još ljepše što vi pišete njima. Zato vam prstići nekako radije klikaju na folder s poslanim umjesto s primljenim porukama. Na koliko se sve načina, ugođaja, perspektiva i skrivenih značenja mogu pročitati vaši mejlovi ili SMS-ovi, najbolje znate sami, jerbo ste ih pročitali gomilu puta, što je uglavnom gomilu plus jedan puta više od broja čitanja onog tko ih je primio. Najbolje da odsad jedino i isključivo pišete sami sebi, tako da vam sva bitna korespondencija bude na jednom mjestu.

www.tportal.hr