Visoka zastupljenost sociopatije u ljudskom društvu ima duboke posljedice na ostatak nas koji takođe moramo živjeti na ovoj planeti, čak i na one od nas koji nismo traumatizirani u kliničkom smislu. Te individue, koje čine 4% populacije, narušavaju naše međuljudske veze, prazne naše bankovne račune, ruše naša dostignuća, narušavaju naše samopouzdanje i naše mjesto na zemlji.

I pored svega, što je iznenađujuće, mnogi ljudi ništa ne znaju o ovom poremećaju, ili ako znaju, oni stvaraju neku sliku o tome u smislu nasilne psihopatije – ubica, serijskih ubica, masovnih ubica – ili ljudi koji su stalno krše zakone i koji će ako budu uhvaćeni završiti u zatvoru, pa čak možda biti i osuđeni na smrt od strane našeg pravosudnog sistema.

Mi obično nismo svjesni, niti smo u stanju identificirati, jednu veću grupu ne-nasilnih sociopata među nama, onih ljudi koji ne spadaju u blatantne prekršioce zakona i od kojih naš pravni sistem pruža veoma malu zaštitu.

Većina nas ne bi mogla zamisliti nikakvu vezu između smišljanja jednog etničkog genocida, i recimo, bezočnog laganja šefu o svom kolegi s posla. Ali psihološka veza nije samo u tome; to je jezivo. Jasno i glasno, ta veza se nalazi u odsustvu jednog unutrašnjeg mehanizma koji nas alarmira, emotivno govoreći, kad radimo nešto što je nemoralno, što nije etično ili što je sebično.

Većina nas bi osjetila jednu umjerenu krivicu ukoliko bi pojeli poslednji komad kolača iz kuhinje, da ne pominjemo kako bi se osjećali ukoliko bi namjerno povrijedili neku drugu osobu.

Oni koji uopšte nemaju savjest, predstavljaju jednu grupu samu po sebi, bilo da se tu radi o tiranima ili običnim nemilosrdnim društvenim ‘snajperima’.

Prisustvo ili odsustvo savjesti pravi jednu duboku podjelu među ljudima, koja je mnogo veća nego nivo inteligencije, rasna pripadnost, pa čak i pol.

Šta čini različitim onog psihopatu koji živi na tuđoj grbači od onoga koji povremeno opljačka neku samoposlugu, ili onoga koji spada u moderne mafijaše, - ili šta čini razliku između jedog običnog siledžije i sociopatskog ubojice – nije ništa drugo do društveni status, nagon, intelekt, krvožednost ili jednostavno, neka pogodna prilika.

Ono što čini sve te ljude različitim od ostatka nas, to je jedna potpuno prazna rupa u njihovoj psihi, gdje bi normalno trebale da se nalaze najrazvijenije od svih humanih karakteristika. [Martha Stout, Ph.D., The Sociopath Next Door]