Nećemo prestati tragati

A na kraju svega našeg traganja

Stići ćemo odakle smo pošli

i prvi put vidjeti to mjesto

Kroz nepoznata vrata

vrata na pragu prisjećanja

Kad posljednje što nam valja otkriti od zemlje

Bude ono sa samog početka

Na izvoru najduže rijeke

Glas skrovitog slapa

I djeca na jabukovom stablu

Nepoznata,zato što ih ni tražili nismo

Ali čujemo im glas

napola čujemo u tišini

Između dva morska vala

Hitro sada ovdje,sada uvijek

Stanje nepomućene jednostavnosti

za koje valja platiti,ni više ni manje nego sve

I sve će biti dobro

Baš sve će biti dobro

Kad se plameni jezici uviju

U petlju vatrene krune

I vatra i ruža budu jedno