Često dvojimo kakav stav zauzeti prema onima koji traže pomoć, nemajući pritom u vidu da se neimaština zbog gubitka posla, zaduženosti ili bolesti svima može dogoditi. Takvih slučajeva u Hrvatskoj je sve više, stoga se osvrnite oko sebe i pružite ruku potrebitima

Mnogi će se složiti da je pravo siromaštvo biti škrt, s emocijama ‘na ručnoj’, duhovno skučen i nezainteresiran za ljude i svijet, okrenut samo sebi i svojim potrebama ili baviti se životima drugih. Iako nam se može često učiniti tako, ovo nisu floskule ni samo lijepe riječi koje padaju u vodu kada vidimo u kakvim materijalnim uvjetima neke osobe žive. Duhovno bogatstvo je doista iznad materijalnog i vjerujemo da se isplati živjeti u tom uvjerenju. No minimum materijalne sigurnosti mora postojati za svakoga tko živi na ovom planetu. U takvom egzistencijalnom siromaštvu nema ničega romantičnog, ali s druge strane, moramo biti svjesni kako materijalno blagostanje ne može ‘nahraniti’ sve naše praznine i potrebe. Često nas iznenadi kada u novinama pročitamo da netko u Hrvatskoj ili nekoj europskoj zemlji godinama živi kao beskućnik ili je više gladan nego sit, jer pretpostavljamo da takvi slučajevi pripadaju zemljama trećeg svijeta i raznim dalekim ‘nedođijama’.

Krenite od stare odjeće i viška hrane

Nedavno obilježen Svjetski dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti podsjetio je javnost kako je to i dalje globalni problem u kojem ni Hrvatska nije izuzetak. Uslijed gospodarske krize sve je više siromašnih – čak 1/3 građana, a stopa rizika od siromaštva iznosi 20%. Primjerice, broj djece koja ovise o socijalnoj pomoći povećao se za 10% u posljednje dvije godine, dok je ukupno u svijetu preko jedne milijarde djece koja žive u siromaštvu. Zanimljivo je promatrati kako su reakcije na ‘domaće’ priče o siromaštvu u pravilu uvijek podijeljene na suprotne polove – od potpunog suosjećanja i želje za pomoći pa do ignorancije i osuđivanja. Ovi drugi jednostavno ne žele uzeti u obzir kako takve osobe nisu birale siromaštvo, nego su ih možda do toga doveli nezaposlenost, mala i neredovita primanja, mentalne i fizičke bolesti, krediti i ovrhe te osudili na ulicu, tuđu pomoć te kopanje po smeću u potrazi za plastičnom ambalažom i hranom.

Siromaštvo se doista može dogoditi svakome. Ovakav stav, uz suosjećanje, nužan je kako bismo mogli djelovati i učiniti nešto, jer treba krenuti od sebe. Akcije i inicijative državnih tijela kao i udruga nisu dovoljne, niti nas dovoljno mijenjaju i senzibiliziraju. Za početak, rješite se stare (ali još uvijek nosive odjeće), posteljine i ručnika i osvrnite se oko sebe… potrebiti će se pojaviti.

http://sretna.story.hr/lifestyle/siromastvo-se-moze-dogoditi-svakome/