E sad, san je bio jaaaako stvaran,jer evo od kad sam se probudila mislim na to. Ne mogu da se sjetim pojedinosti i tačnog redosleda dogadjaja, već samo onog osnovnog i to mi stvara takav neprijatan osjecaj u stomaku.

San je bio nešto kao film, ali nije bio povezan, već napravljen iz scena gdje se tačno osjećaao kraj svake scene (do posljednje). Sve je počelo na nekoj zabavi gdje je bilo dosta ljudi od kojih ja nikog nijesam znala i odjednom se nadjem u sobi sa svojim dobrim drugom i ne znam kako, ali počnemo da se ljubimo i zbog toga izbacimo sve ostale koji su bili u sobi, koji su bili jednako zbunjeni kao i ja. Ipak tu se sve završi samo na poljupcima. (da napomenem da mi je ovaj drug samo drug,znamo se od vrtića i dodje mi kao brat)

Druga scena počinje odjednom kako se ja ljubim sa jednom svojom drugaricom koju nijesam gledala još od Osnovne škole i sa kojom sam samo na ĆAO i to na moju inicijativu što me i začudilo. Ali nije se sve završilo na tome, jer smo odmah zatim imale i sex, nakon čega se scena završava.

Sljedeća scena nije na žurci, vec ili kod mene kući ili ispred zgrade. Ja sam trudna, mislim da je negdje na početku trudnoće i to mi ne smeta iako ne znam ni kako sam ostala trudna jer nijesam bila ni sa jednim muškarcem, ali prihvatila sam tu činjenicu i prilično sam opuštena. Što više, mislim da mi se svidjelo. Ispostavilo se da jedan moj drug zna za to i da mi je predložio da se nas dvoje uzmemo, što sam ja prihvatila i počela da vršim pripreme za svadbu. (sa ovim drugom sam se podigla dok sam bila dijete, nas 6-7 iz komšiluka, i sa njim sam sad dosta dobro, mada se rijetko gledamo) Vjenčanje je svima bilo sasvim normalno i niko nije postavljao pitanja. Čak je i meni sve to bilo jako logično. Sjećam se da sam u jednom trenu samo stala i počela da razmišljam kako ja želim da se udam za njega, ali da ne želim da živim sa njegovom majkom jer bi to bilo čudno, s obzirom da smo komšije. I zapravo me nervirala pomisao da bih mogla da živim sa njegovim roditeljima. Sve ostalo je bilo u redu. Ostatak sna je prošao u mojoj šetnji i razmišljanju o trudnoći, što me činilo spokojnom. Znala sam da analiziram način na koji sam ostala u drugom stanju i koliko god da je to bilo nerealno, ja sam to prihvatila kao najnormalniju stvar.

Dok sam i dalje razmisljala o trudnoći i držala stomak koji se još nije primjećivao, shvatila sam da ležim u krevetu. Tek poslije nekoliko minuta mi je bilo jasno da sam ja u stvari budna i da sam sve to samo sanjala, što me dodatno zbunilo.

Dok sam raščistila sa sobom što je san a što stvarnost, prošlo je malo vremena i kad sam shvatila da sam se ljubila sa drugom, sa drugaricom imala sex, bila sam skroz prestravljena. Osjećaj trudnoće je dosta nakon toga bio prisutan i ne znam kad je nestao. Zbunjena sam i dalje :( Da napomenem još da me cure uopšte ne za nimaju i ne privlače, zbog čega me san jos vise zbunjuje.

pa, draga moja san ti je zbrkan kao i tvoj besciljni i nembiciozni život...sve može i ovako i onako...možeš studirati, ali tti se ne da....možeš raditi, ako te pozovo...kakogod....nigdje tvoje volje i toga šta ti hoćeš...ljubljenje s drugom Animus)...možda se rađa osjećaj da bi i sama trebala nešto napraviti za sebe u svom životu...ljubljenje s drugaricim (alter-ego) ...možda se konačno sprijateljiš sa svojom ženstvenošću i svojim tijelom (nikad nisi imala momka)...trudnoća,novi početak...iako nemaš jasnu predstavu šta bi ti htjela (ne znaš kako si ostala u drugom stanju)...vjenčanje s drugom...zbilja trebaš biti zbunjena...nema ljubavi, nema emocija, a vjenčanje je tebi u snu logično...no, ne bi živjela s njegovom majkom....sve drugo može????...pristati na nelogične stvari, a one logičnije eliminirati u startu...prilično egocentrično i sebično...razmisli zašto nemaš momka...u sve ulaziš bez srca...