Sanjam da je ljeto i da se frendica i ja spremamo za plažu,ali ona nikako da se spremi,a ja ne mogu dočekati da dođemo na plažu.Ja sam već u bikiniju,bež boje.Stavljam na sebe kremu za sunčanje,i gledam se i vidim se onakvom kakva jesam.Gledam svoje nožne prste i smijem se kako su nejednaka i osjećam kako sam zadovoljna sobom.Iza mojih leđa stoji moj prijatelj koji pjeva neke pjesme,i kad je zapjevao novu pjesmu od Tonija Cetinskog iz sveg glasa "Opet si pobijedilaaaaa",prevrćem očima i govorim kako ju mrzim.Odjednom se u bikiniju nalazim kraj svoje kuće,u svojoj sobi i neko dijete spava u mom krevetu i budi se i plače.Ja ga grlim i govorim da će biti sve u redu i da nastavi spavati,ali dijete ne želi spavati,već gleda prema vratima iza kojih dolaze neki glasovi i želi ići tamo.Nakon toga sam u autu s jednom frendicom kao suvozač,ona vozi.Malo je pijana,a i nesigurna vozačica i par puta smo sletile s ceste,zadnji put u krošnju nekog drveta.Nakon toga sanjam da se budim,dan je,opet u nekom autu i gledam jednu izvanrednu scenu,skoro apokaliptičnu scenu,lančani sudar.Auta doslovno jedna za drugim,nabijena,sve se puši iz njih.Sudar se proteže od vrha jednog brda pa sve do unedogled;a na vrhu brda je neko malo naselje i crkva.Hitna je došla,izvlači žrtve i spšava ih,čuje se plač i jecanje.Odjednom,se čuje zvuk motora koji dolazi od brda,i osjeti se vjetar kao da dolazi helikopter.Ali nije helikopter,već puno motocikala i ljudi na njima,koji doslovno dolaze se neba i prednja svjetla im svijetle,ali nekom anđeoskom svjetlošću.Svi su u crnom i imaju crne kacige.Gledam u jednu žensku osobu na motociklu dok se spušta i obuzima me jedan prekrasan,snažan osjećaj i ja želim biti poput njih.I u meni glas na englenskom govori:"This is so beautiful.Its larger than God himself."

zanimljivo....jaaaaaaaaako zanimljivo....bež bikini: želiš se nekome svidjeti (bež je skoro boja mesa...spremaš li se nekoga zavesti?)....vožnja sa nepouzdanom vozačicom ima dvojaku simboliku: s jedne strane malo opreznije biraj društvo....s druge strane: ta vozačica je vjerojatno tvoj unutarnji saboter.... ti kao da se bojiš odlijepiti od svojih trauma, nervira te pjesma: Opet si pobijedilaaaa!...mislim da znaš tko je dijete u tvom krevetu...scena sudara je priča o emocionalnim lomovima...motociklisti, bez obzira što su u crnom imaju anđeoske (spasilačke, pomagačke konotacije)...želiš biti takva...izabrala si takvu profesiju...ti već jesi takva...evo ti na dar pjesma naše EHO...baš dobro prati ovaj san:

Koliko nas ima? 

 

Osjećam se u sebi

Rastrgano između puno mene

Pitam se

Koliko nas ima

Ova ja koja se pokazujem

Poslušna i mirna

Tiha i neprimjetna

Jedna sam od njih

Ona koja posreduje

Ona koja je most

Ona koja se zaglavila

Između ostalih

Potpuno suprotnih strana

Jedna je jako ozbiljna

Ispravna,bezgrešna i besprijekorna

Sve zna,uvijek je u pravu

Ocjenjuje i procjenjuje

Sudi i optužuje

Superiorna i pametna

Najbolja je i u svemu savršena

Ne voli druge i oni ne vole nju

Njezina suprotnost

Zaigrano je i nestašno stvorenje

Vedro,veselo

Voli pjesmu i ples

Voli smijeh i pokret

Sve novo i svaku promjenu

Puna je mogućnosti

Ljubavi i radosti

 

No one su nevidljive i nečujne

Jer se skrivaju

Jedna pred drugom

Jedna drugu zabranjuje

Jedna drugoj ne da živjeti

Jedna kritizira i zastrašuje

Druga ignorira i protestira

Nema ih, ne vide se

Jer skaču jedna na drugu

Čim koja digne glavu

Svojim sukobom i neprijateljstvom

Stvaraju kaos,nemir

strah i tjeskobu

Budući da se skrivaju

Nisu imale šansu

Razviti se i odrasti

Izvitoperile su se,ostale nezrele

I da se može

Ne bi ih bilo lijepo vidjeti

Niti čuti

 

Ali nema druge

Moraju odrasti,sazreti

I ja, njihov posrednik

Preuzeti odgovornost

Dati im vrijeme da se pokažu

Dozvoliti im da kažu što imaju

Pomoći da nauče tolerirati i

Prihvaćati jedna drugu

Tek tada ću Ja ozdraviti

Postati cjelovita,skladna

Istinita Ja