PROČITANO

789

PUTA

OD 14.01.2018.

Sanjati povratak u školu

Draga Irida,ženska sam osoba,29godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju. Već 4 mjeseca idem na terapiju preporađanja.

Sanjam da sam u Zg,na poslu,pred godišnjim.Vidim da se na posao vratila kolegica koja je prestala raditi prije 4mj jer je našla drugi posao,ali je nezadovoljna jer se vratila.Kaže da su ju na drugom poslu prevarili i da su joj dali samo ugovor na 6mj,a ne na neodređeno;što mi je čudno jer je prošlo samo 4mj,a ne 6.Nakon se vraćam s pauze na posao,ali to nije zgrada moje firme,već osnovne škole koju sam pohađala.Ispred mene idu moje 2 šefice,koje pričaju o tome koga će sve ostaviti na poslu i koga će staviti na koje mjesto.Ja sam sretna jer se situacija razvija povoljno za sve nas mlade koji smo došli.Ulazim u firmu,tj u učionicu i sjedam kraj kolegice kojoj prenosim tu sretnu vijest i govorim da mi je drago da sam se našla u tom trenu iza njih i čula sretnu vijest;kolegica je viša od mene,ima kraću tamnu kosu i odjevena je sva u crno.Ona mi govori da sam glupa i kako ne kužim da su one namjerno htjele da ja to čujem jer su znale da sam ja nosičava i tračerica i da ću sve prenijeti drugima i da je to očito neka zamka.Ja sam ljuta i govorim joj da mi ide na živce i zašto uvijek me mora spuštati i biti sitničava i negativna,a ona meni govori da je to za moje dobro.Mene to još više razljuti i počnem ju fizički napadati,u jednom trenu jedna drugu hvatamo za vrat,ali ulazi šefica,učiteljica,i mi prestajemo;ali se i dalje mrsko gledamo.Nakon toga sam u stanu u Zg,čistim stan prije godišnjeg;čujem kako radi veš mašina,ja sam skoro pri kraju,mislim si kako trebam još usisati i prebrisati pod.Ulazim u kupatilo,gledam se u ogledalo ispred kupatila i zadovoljno smješkam se sebi.Kosa mi je svezana u punđu navrh glave,oči su mi jako tamne,osmijeh kao u djeteta.U kupatilu vidim da je ostala još neka roba koju sam zaboravila staviti prati,pa ću ju oprati na ruke,ali ću ju prvo nakiseliti u lavabou.Puštam vodu,stavljam robu,par komada neke tamne odjeće,neke majice lagane,potkošulje;i pokušavam naći čep kojim ću začepiti lavabo i taman ga nalazim,kad odjednom čujem glasove i vidim u kupatilu svoje 2 starije kolegice,dosta starije,trebaju otići u mirovinu;kako govore nešto u stilu "A lijepo sam joj rekla...".

Draga Irida,

Ovih dana dok sam na odmoru kod prijateljice,pokušavam shvatiti što je to što mi cijelo vrijeme smeta,unatoč idili u kojoj se nalazim.Često mi se javi osjećaj,u društvu različitih ljudi,da ju tu jednostavno ne pripadam.Počela sam se preispitivati zašto,jer želim otkriti što je uzrok tomu.I sinulo mi je,vjer je san time i potaknut.Naime,prijateljica kod koje sam trenutno,užasno je sitničava po pitanju nekih stvari,a u nekim stvarima sam se osjetila prevareno,i tu je poveznica s onim dijelom sna u kojem kolegica koja se vratila na posao nije dobila ugovor na neodređeno već na 6mj,a prošlo je tek 4mj.Kad god mi netko nešto prigovori,naravno,ja ću odmah potvrditi da sam krivac ja i onda dijete u meni pati,nakuplja se bijes i onda krene bujica.To je navika,ponašanje po defaultu od djetinjstva.Kako negativno razmišljanje privlači slične situacije,još me i mama nazove;kao i uvijek govoreći da budem dobra i slušam svoje domaćine i da ju ne sramotim.Iako je i to njoj već iz navike,i većina ljudi bi to shvatila kao šalu;ja sam shvatila da i dan danas u tome ima istine.Ona još uvijek u sebi hrani to napaćeno dijete koje samo gleda hoće li se gdje osramotiti i da svima ugodi,pa onda dijete u meni postaje revoltirano i želi ju namjerno osramotiti,ali onda shvatim da ću samo sebi nanijeti štetu.prijateljica kod koje se nalazim ipak nije ono za što sam ju smatrala,ne onaj tip na koju se ja mogu bezuvjetno osloniti,a takav tip prijateljice sam ja.I tu sam shvatila svoju grešku.Ona se samo brine jedino i uvijek za sebe,kad se brine i za mene,u tome prvo gleda svoju dobrobit,a ja radim upravo suprotno.Kad joj nije po volji,opominje druge kao malu djecu.I tko bi ju krivio?Upravo to bi trebala naučiti i ja,jer jedino zaista samo sebe imam,a nisam baš najbolja prema sebi.Ne kažem da se trebam niti se želim drastično mijenjati,želim se prihvatiti ovakvom kakva jesam i brinuti se najprije o sebi.Cijeli san je jedna preslika mog boravka,i imam osjećaj da me treba upozoriti na nešto određeno,a ja samo da otvorim oči,;iako ja smatram da je svaki san određeno upozorenje jer nam uvijek ukazuje na nešto.