SAN:Doloazim kuci i poslije nekog vremena, i to u stan u kojem sam živjela kada sam imala 6-7 god. U stanu su moji roditelji, brata nema i ne pojavljuje se u snu. Ja se iznenada sjetih da imam dijete i pitam roditelje gdje je, a oni hladnokrvno rekose da se izgubilo prije sedmicu dana. Ja sam ocajna, kukam i presavijam se od udarne vijesti. Poslije toga razgovaram sa svojom bakom preko telefona. Ona mi govori da je neko vidjeo dijete na Sedreniku, ali da je izgladnjelo i izmoreno. Ja pitam da li je u Srebreniku a ona 2x ponavlja poslije: "Ne nego na Sedreniku". Spustam slusalicu i govorim roditeljima gdje je.

Sljedeca slika:ulazim u auto dok kukam i ludim, ponavljam rijeci: Moja beba, moje dijete. u autu su moja mama i otac i jos jedna osoba koja se mijenja, jedno vrijeme je moj momak, kasnije neka zena. I polazimo da trazimo dijete...ja o njemu mislim dok se vozmo, i znam da je musko dijete, tamne kose, i uzrasta 2-3 god ...

Idemo cestom, jako je pusto, magla..nigdje zive duse. Dolazimo do neke raskrsnice. Pored ceste kojom smo stigli tu su jos dvije ceste, jedna je ispred nas i nije asfaltirana, a druga se cini duga...te dvije ceste su povezane mosticem. Mi stajemo tu blizu mostica, odmah do korita rijeke.

Moram napomenuti da je tu i pas s nama koji mi je poznat iz stvarnosti i puno sam mu draga. Ja tom psu dajem komad odjece od svog sina, i govorim da ga trazi ali pas ni da makne od mene. izlazimo iz auta...moj otac ide pravo u korito koje je presusilo, i puno nekog smeca. Sve mirise na smrt, magla je... I ja polazim za njim ali me moj otac zaustavlja i govori da ne idem, jer se mogu uplasiti i da cu ga mrtvog mozda naci. On nastavlja koritom dalje, a ja se budim...zapamtila sam ime mjesta...Sedrenik..upisujem na mob. poslije budnog stanja od mozda vise od min. tonem u san...onaj isti nastavlja se.

Moj otac i ja smo kod nekakvih napustenih kuca, ili vise liče kao domovi. U meni se javlja nada da je djete zivo. Ponovo je pustos, ispod nas je ponovo neka cesta. Susrecemo nekog covjeka i pitamo ga jeli vidio ikakvo dijete, a on odg. da nije, ali da je cuo za neko dijete i uvijerava nas da ce neki ljudi nam ga dovesti. Moj je otac na te rijeci skeptican i tvrdi da nema nista od tog, sedmica je prosla nije ni zivo...

Budim se opet i na moju srecu je jutro...moj brat je u sobi. Uzimam mob. da se podsjetim naziva onog mjesta, zatim ga pitam da li postoji mjesto Sedrenik, on potvrduje da postoji i da se nalazi u Sarajevu. Ja sam u soku bila. Poznato mi je da sam sigurno cula za mjesto, ali da me neko pitao da li postoji i gdje se nalazi ne bih znala. Sto bas to mjesto, i odakle dijete, tako realan je bio....??? Neznam!!!!

draga minche, ovo je tipičan san odrastanja i sazrijevanja, naime u dječjoj i tinejdžerskoj dobi su česti snovi proganjanja, izgubljenosti, nejasnih opasnosti, pa čak i prirodnih i onih ljudskom rukom izazvanih katastrofa... Malo, vrlo malo si napisala o sebi, nedovoljno da san apliciram na tvoju objektivnu stvarnost, no čini se da si trenutno okružena nerazumijevanjem svoje okolina, iako se po snu čini da su svi dobronamjerni.... ali izgubljeno dijete u snu jest na neki način izgubljena sposobnost da se zauzmeš sama za sebe, da se suprostaviš okolini... pojam Sedrenik ne bih vezivala za geografsko mjesto...tvoja podsvijest se poigrala etimologijom riječi pa je Sedrenik prije pojam sedrene stijene, a stijena, ma kakva ona bila simbolizira, krutos i stege, ako se o emocijama radi može simbolizirati i emocionalnu nedostupnost, tvrdoću i hladnoću... Dakle, izgubljeno dijete jest tvoje UNUTARNJE DIJETE koje ima zadaću da te štiti od grubosti svijeta i bit će zauvijek s tobom, samo ne smiješ zaboraviti slušati svoj unutarnji glas...