Moja kuća u Trnju, gdje sam odrasla, ali više nije moja (uvučena je 18 metara od ceste, uski prolaz, sa ružama koje je mama uvijek njegovala).

Dolazim doma, prati me zaručnik (pokojni je) i na tom uskom putu me čeka tata, obučen u sivi sako i hlače

Čeka me. Nešto mi govori, ali se osjećam nelagodno zbog toga što govori (ne sjećam se što je govorio), širi ruke da me zagrli, ali ja ne prilazim.

Zaručnik iza mene isto govori (ne sjećam se što je govorio), u glasu mu se osjeća zaštitnički ton.

Dolazim pred ulazna vrata u kuću, vidim da se nešto radi, motaju se neki majstori po kući, izlazi mama i kaže da mijenjaju stare prozore u PVC.

Pokazuje mi bijeli okvir jednog prozora sa staklom.

Pitam je otkud joj novac za promjenu prozora, kaže da ima.

I tu je kraj sna.