Sanjam da sam u svojoj obiteljskoj kući,sjedim na wc školjci da obavim veliku nuždu.Odjednom u kupatilo ulazi cijela moja obitelj,bučni su i raspravljaju o nečemu,svađaju se.Vičem na njih da mi ne daju mira ni da nuždu na miru obavim,ali niti sam šokirana niti me sram,i dalje sjedim na wc školjci.Izlazim u dnevni boravak,ali to više nije moja kuća,nego neki dvorac u kojem nema vrata,nego samo otvori u zidovima u obliku velikih ključanica.Odjednom se pojavljuje neka kraljica koja mi govori da ona svoju djecu discplinira sa strujom,samo ih malo strese da se smire.Izlazimo van,sad smo u Zagrebu,negdje na Gornjem Gradu,a kraljica i ja smo muškarci,tj ona je kao neki moj šef,a ja njegov pomoćnik.Taj šef ide gradom i s nekim kablovima dodiruje ljude i struja ih strese,a njemu je to smiješno,a meni baš i ne.Kad ih strese,ljudi padnu na pod.Kad je već sve ljude stresao i srušio,i kad više nema koga,okrene se meni i stavi te kablove na mene,ali struja na mene ne djeluje i na to on samo ode.Ja sam opet ja,žena.Sjetim se da trebam ići vaditi krv za neke pretrage,ali trebam ići raditi i znam da radim popodne.Pogledam na sat,već je 13:08h, i ja kasnim 8 min.Pišem por na mob jer želim javiti frendici da ću kasniti,ali odjednom do mene dođe neki mali dječak,izgleda mi malo umorno i izmučeno.Uhvati me za ruku i želi da pođem s njim da se povezem s njim i njegovim tatom u autu,ali mu ja nekako ne vjerujem i odbijem ga i kažem da ću ići uspinjačom.Dječak ode,ali s nekim liftom,kao za slobodan pad,koji se velikom brzinom spusti na tlo.Meni je bilo drago jer nisam išla s njim.