Sanjala sam ovu noc da ulazim u svinjac i idem hraniti svinje. Medutim to nije bilo obican svinjac- tu je bilo tisuce i tisuce svinja -u razinama. gore, na vrhu su bile male svinjice-bebe, ispod njih vece, odrasle, ispod njih jos svinja.. i da- kod malih svinjica je bila jedna ogromna crna svinja- kao da ih cuva .. i tako kad pogledate prema dolje (jer su razine isle u zemlju)- tisuće i tisuće svinja- bacila sam nesto dolje da vidim, da osvjetlim malo prostor i nije bilo kraja- nikako da cujem zvuk pada mislim da svjetiljke.. kao da ih ima na tisuce i tisuce.. nisam znala kako da ih nahranim, a sjetila sam se da mi je stric rekao samo da bacim hranu gore- na prvi dio.. tako sam i napravila i najednom su sve svinje pohitale gore- iz dubine.. tlo pod nogama mi se lagano pocelo tresti.. preplasila sam se i krenula van kad sam srela svog strica.. nesto smo poceli pricati i vidjela sam onu crnu svinju kako nam se priblizava (bilo mi je jako nelagodno u njenoj blizini, bas me bilo strah), ali bila je na dvije noge.. postavila se kao covjek. kad nam se priblizila, stric se uzvrpoljio.. kao da ga je strah.. spustio je glavu i rekao -Anita idemo polako... ne sjecam se dalje sto je bilo, samo se jos sjecam da stojim pred svojim ormarom i vidim da mi je netko slagao odjecu (vjerojatno sestra)i znam da razmisljam- pa dobro dal je ona normalna??! stavila je pored majica kristalne case, a na sljedecoj polici pokraj bunta odjeće-nekakve knjige. to nije imalo nikakve logike, a cak nije bilo ni prakticno.