PROČITANO

975

PUTA

OD 14.01.2018.

San o Rovinju

Draga Irida,ženska sam osoba,29godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena;ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju. Od 3mj idem na terapiju preporađanja,tren pauziram već mj dana zbog godišnjih odmora. Danas idem na prvu terapiju nakon mjesec dana.

Sanjam da sam na moru,s prijateljicama i nekim kolegicama s posla s kojim nisam u tako bliskim odnosima.Dan je prekrasan,voda je bistra,i ja plivam lagano.Odjednom želim roniti,i pokušavam i pokušavam,ali se bojim i vidim da je voda dosta plitka,ispod je kamenje,na nekim mjestima i šiljato i oštro.Budući sam uporna i tvrdoglava,i želim napokon zaroniti,u jednom trenu poput ribe iskočim iz vode,okrenem se u zraku i zaronim.Osjećam kako sam cijela pod vodom,iako nisam duboko zaronila,ali se osjećam slobodno i osjećam izdišem zrak kroz nos.Izranjam sva sretna jer sam napokon uspjela.Starija žena kraj mene mi govori da se pazim jer je voda jako plitka i mogu udariti u kamenje,i vidim kako drugi ne plivaju,već skakuču po vodi,i vidim jednu frendicu kako nosi moju bijelo plavu haljinu,do pasa je bijela,dolje je plava.Ali mene to ne zanima jer ja želim roniti.Odlazim do obale,kamenje je veliko i tamno i na njemu pronalazim žuto zlatnu ogrlicu,sastavljenu od više tankih lančića,ima i privjesak,krug i u njemu 3 manja kruga,jedan unutar drugoga.Pored te ogrlice se nalazi neka crna ogrlica,kao od neke kože,isto sa nekim zlatnim privjeskom.Divim se zlatnoj ogrlici i mislim se tko bi ju tako ostavio na kamenju,ali ju ne uzimam.Odlazim do svojih frendica i vidim da je prijateljica koja je nosila moju haljinu,dala zlatne pramenove kao i ja,ali vidim i da ima par tirkiznih pramenova,jer obožava tu boju,i govorim joj kako me je napokon poslušala da se ofarba u tirkiznu.Odjednom nam netko donosi nekakvu kutiju s ruževima za usne,ja uzimam zlatni ruž i stavljam lagani sloj preko usana.Nakon toga se nalazim u Puli i pričam s frendicom preko mobitelakoja me čeka u Rovinju i zove me da dođem.Govorim joj kako vidim Rovinj s mjesta,i ne izgleda mi kao Rovinj,više kao neke tamne klisure i stijene,i neka tvornica i govorim joj da se ne sjećam da Rovinj ima tvornicu.Vrijeme je tmurno i sivo,lagana magla je posvuda i more je sivo,ali mirno i nepomično.Nakon toga se nalazim u Brodu u svom dvorištu,opet je lijepo vrijeme,trava zelena.Ja stojim ispod ogromne lipe i igram se sa psom;ogromnim,crnim labradorom.Odjednom on stoji na dvije noge,priča sa mnom kao čovjek.Osjećam kako mi je drag,grlim ga,mazim,rukujem se s njim,potapšam ga po šapi.On mene zagrli i osjećam kako sam i ja njemu draga.Stojim iza njega i gledam kako napinje luk i strijelu i pružam mu potporu.

Uranjanje u vodu,zlatni nakit,zlatni pramenovi,crni pas...mene asocira na moj pokušaj da uronim u svoju podsvijest.Ali zlatni ruž na usnama i magla=mazanje,krivi uvidi ili nemogućnost potpunog uvida.Voda je bistra i kovitla se oko mene,pa je siva i nepomična.Tamno kamenje i klisure,moje emocije.Zlatna ogrlica koja se sastoji od 3 tanja lančića i s privjeskom od 3 koncentična kruga.Zatvorenost i dubina,slojevi mene.Morat ću još dublje zaroniti od sebe,ali bi se trebala više otvoriti ako ne želim udariti u kamenje ispod plitke vode.Prestati sebi lagati neke stvari,prihvatiti istinu i krenuti dublje.