moj san

sanjam svoje rodno mesto i put kojim sam cesto prolazila autobusom ,na otprilike pola puta postoji most preko reke kojim ne prolazi bus vec je pored glavnog puta i on je porusen,ja stojim na stanici preko puta i cekam autobus,iza mene su stene ,onda gledam okolo i sve je poruseno ,razoreno i sivo ,belo ,kao u izmaglici,nigde boje i ja ce cudim sto je sve tako,onda sa strane dolazi devojcica mala sa plavom kosicom vezanom u rep u roze pantalonicama na tregere i beloj majci,veomao ozbiljna i jase na malom magarcu,ja u cudu gledam,kako moze biti tako mali magarac. pricam sa njom,ona kao ceka majku da se vrati sa posla.pitam je za majku,ona mi kaze prezime ,ali ja sam zaboravila,bilo je neko veoma cudno,ja je navodno poznajem. onda sanjam njenu majku koja je sva izgubljena nekuda zuri,dolazi odlazi u jednom trenutku ze zove vesna to moja je koleginica sa fakulteta,a u drugom mi je poznata a ne mogu trenutno da se setim ko je,pa je opet ta vesna,pa opet ova druga.jedno se ne menja,mrsava je,sa dugom smedjom kosom vezanom u rep, nosi maslinastu jaknu dugu do kolena i stalno negde zuri i ja idem za njom.potom dolazi autobus star,bas star,jedva ulazim u njega,vozac je takodje sedi starac,pomalo ostre naravi,otresit i prek. potom sa sa drugom i drugaricom u nekoj sumi sa veoma visokim stablima koja je puna raznih biljaka i pecuraka,ne vidim sve ali znam da je to veoma stara suma,sva stabla su prava i krosnje su visoke,i ima svetlosti.tu naidjemo na neku ukopanu zgradu ,ispod zemlje je ozidana od cigle i nema nicega unutra ,ima samo okvire od vrata i prozora,odjednom su tu ljudi,neki kriminalci,opasni,kao da se cuju krici,nekoga muce i mi se uplasimo i bezimo. ja oseceam ogroman strah. opet sam na onoj stanici,trazim devojcicu,odlazim u grad,idem prema njenoj kuci.opet je sve poruseno i kao crno,beli film,nailazim na ljude koji prodaju sladoled i jedino je on u bojama,raznim,veoma intenzivnim.i ja gledam cenu,da li je skupo,na snizenju su kostaju 30 necega,ali ja samo pogledam i ne kupujem,kao kasnije cu,moram da nadjem devojcicu.stizem do nje ,njena kuca je mala,simpaticna ali je puna knjiga,svezaka,i igracaka,boje su svetle i nezne,ali ona me pusta samo u hodnik i da vrata sobe koja otskrinuta,jedva vidim njen krevet.

draga majo, tvoj san je vrlo slojevit i nudi puno elemenata za tumačenje, bio bi zanimljiv dobrom psihoanalitičaru, ali govori o sudaru tradicije i tradicionalnih vrijednosti koje su ti ucijepljene odgojem sa zahtjevima vremena u kojem živiš...da, idealiziraš svijet, a on je sve, samo ne idealan, bez obzira na broj godina u tvom osobnom kalendaru ti si u duši još uvijek djevojčica....ljubav i sex su tebi sinonimi (tvoja djevojčica u snu ima hlačice u boji srčane čakre, a bijelu majicu...)ti si se možda udala iz ljubavi ali si zapela u romantičnoj fazi i možda nisi dopustila da se strast razgori u tom odnosu, a ona nužan instrument prokreacije (željena trudnoća koja ne dolazi)...Mislim da je na tvoj odnos prema sksualnosti snažan utjecaj imala tvoja majka....duboko osjećaš da je prirodnost i spontanost ono što ti treba (slika šume iz sna), ali se bojiš otvoriti i prepustiti..., svoje strahove i inhibicije guraš duboko u podsvijest (podzemna zgrada u šumi)) odakle oni postaju prijetnja (opasni ljudi) tvom zdravom seksualnom finkcioniranju i potpunoj sreći.....imperativ iz sna: Naći djevojčicu........, jest imperativ: naći sebe iskonsku, biti to što jesi, a ne ono što su te učili da trebaš biti....duboko u sebi znaš da je to rješenje (njezina soba je puna knjiga, svezaka, igračaka, svjetla )...preozbiljna si i sve preozbiljno shvaćaš...igraj se malo, dopusti da se i tvoje želje razigraju, nemoj se stidjeti....život je igra...

Ps. vjerujem da će biti još ovakvih ili sličnih snova...(vrata djevojčicine sobe su tek otškrinuta)...