Sanjam da sam Duša,bez tijela.I svjesna sam toga i cijelo vrijeme lebdim uokolo,sva sretna.Međutim,cijelo vrijeme me nešto vuče dolje,neke druge Duše,koje sjede za nekim okruglim stolom,i o nečemu pričaju i dosta je tmurna atmosfera među njima.Ja ne želim biti s njima,jer me to guši i sputava,čak me i strah,ali jedna Duša me stalno vuče dolje,govori mi da moram ostati,da ne smijem nigdje ići.Mislim da je to bila Duša moje mame.Nakon toga sam na poslu,svi zaposlenici firme hodaju nekim spiralnim stepenicama,gužva je,svi se guraju,nastaje neko komešanje.Odjednom dolazi premijer Milanović,kao u neki obilazak firme,ali je imao tako hladan i indiferentan izraz lica.Svi su mu oduševljeno pljeskali,ja sam ih samo gledala i podsmijavala se kako mogu pljeskati čovjeku kojeg nije ni briga za njih,koji je tu jer mora biti.Kad je premijer otišao,svi se krenu vraćati u svoje urede,i nastane stampedo,a ja shvatim da mi se košulja otkopčala i da mi grudi vire vani.Budem malo posramljena,ali se brzo zakopčam i vratim u svoj ured.Nakon toga se nalazim u nekoj seriji,sapunici.Radnja je smještena u idilično zimsko selo,negdje u Zagorju,svi pričaju pravim zagorskim kajkavskim,svi su u nekim bijelim nošnjama,kuće su bijele,sve je bijelo od snijega,izgleda kao selo sa slike Ivana Rabuzina.Ulazim u svoju kuću,a za stolom sjedi neko malo dijete koje se odjednom počinje pretvarati u neko malo čudovište.Shvatim da sam i ja odjednom dijete,i gledam svoje uplašene roditelje i pitam ih što se događa,a oni mi govore da se to dijete pretvara u čudovište koje se zove Pentatron i da mi moramo pobjeći.Mama,tata i ja bježimo u neku okruglu letjelicu,koju ne možemo upaliti odmah,a čudovište ide za nama.Napokon se letjelica upali i mi odletimo iz tog sela i spustimo se na vrh nekog brda.Mama mi kaže da bih trebala zvati svoje prijatelje zaštitnike sa svojim posebnim moćima.To i napravim i pojavi se veliki bijeli duh,izgleda kao duh iz crtića Casper.Govori mi da će mi pomoći,ali da sve ovisi o meni i mojoj unutarnjoj snazi,da on samo sluša mene.