Sanjam da sam na poslu,a moja kolegica i prijateljica (elena26) priča sa našom šeficom.Odjednom do mene dolazi jedna mlada žena,kratke plave kose,skoro dječačke,i velikih plavih očiju;kaže da je naša korisnica i došla je mene zamoliti da joj dam rok još par dana da plati 5000hk,da joj ne blokiram račun.Ja joj govorim da je to stvarno zadnji rok jer sam joj davala previše odgoda i ako se ne drži dogovora,morat ću postupiti po pravilima.Ta žena je presretna,govori mi da sam divna jer imam razumijevanja,želi se rukovati sa mnom,ja joj pružim ruku i ona ju srčano stisne,a i ja sam sretna jer sam joj uistinu pomogla.Vidjevši to,odjednom me moja šefica zagrli,sva ponosna i sretna,dugo i čvrsto me drži,i govori mi kako sam divna i da tako nastavim.Svi u redu mi plješću,a ja se malo zacrvenim jer ne volim takvu pažnju.Nakon toga hodam gradom,gužva je i odjednom se pored mene pojavi neka djevojka koja nosi nešto u rukama i hoda sva u panici.Vidim da u biti bježi od nekoga i u tom trenu se pojavljuje neki mladić,sav u crnom,crne kose,izgleda kao neki punker i unese se toj djevojci u lice tražeći od nje da mu vrati njegovih 20 maraka,a govorio je bosanskim naglaskom.Djevojka mu govori da ih sad nema,a on joj zabije nož ravno u srce.Ja se zbog toga prestravim i odjednom me uhvati strah i počnem bježati jer mislim da će sad mene loviti,jer sam ja jedina to vidjela u toj gužvi.Trčim jako brzo tražeći neko skrovište gdje me neće naći,skrenem iza neke zgrade i vidim 2 mlađa muškarca kako nešto razmjenjuju.Oni se razilaze,a jedan od njih,koji je ćelav,vidi da sam ja u opasnosti,kažem mu da bježim od ubojice i on mi ponudi da se sakrijem kod njega.Prolazimo kroz neka mala vrata,koja su potpuno zakamuflirana,stapaju se sa zgradom i u biti se ne kuži da je to neki ulaz.To je u biti neka mala sobica,skrovište,gdje taj dečko boravi i govori mi da ću tu biti sigurna,ali se i dalje bojim ubojice jer se vrata od te sobe baš ne zatvaraju dobro,ali ja sjednem kraj njih i dobro ih pritisnem da se ne otvaraju.Taj dečko u sobi ima i mačku,koja želi izaći van,ali ja joj ne dam jer ne želim da nas otkrije.Mačka se smiri i sjedne kraj mene.Odjednom sam ja u svom stanu,gledam neku španjolsku sapunicu.Ženi u toj seriji je umrla kćer i  dolazi joj  svećenik da ju malo ohrabri.Ta žena mu govori kako se već neko vrijeme osjeća kao da je mrtva i da joj on neće puno pomoći i da sanja često duh svoje kćeri,da osjeti njenu pristunost.Odjednom sam ja ta žena,sanjam da se budim iz sna i ugledam duh te svoje kćeri,koja imam sablasan izraz lica i vrišti,to me prestravi i ja se zaista budim iz sna.