Sanjam da sam kod kuće i da moj brat koji ima epilepsiju,ima napad.Inače kad ima napad,treba ga držati bar 3 ljudi,jer je jak i napadi su intenzivni;ali ja ga uhvatim,zagrlim čvrsto i smirujem.Osjetim kako se trese cijelo njegovo tijelo,jak je,ali ja ga još jače držim i ne puštam.Moja glava je kraj njegove glave,usne držim na glavi na njegovoj sljepoočnici,na lijevoj strani i više sa strane,bliže uha i govorim mu da smiri,da ga ja volim i da će sve biti u redu.Sjećam se da sam se prvo bila malo uplašila da ga neću moći sama zadržati i zvala sam svoje da mi pomogne,ali se nitko nije odazvao,međutim,uspjela sam i oboje smo našli mir.Nakon toga kratka scena da ležim pokraj nekog muškarca,on mi ljubi vrh glave,kaže mi kako mi se tjeme lijepo sjaji,a ja se osjetim ugodno,sigurno,zaštićeno i voljeno.Odjendom sam u Zagrebu,sa svojom bivšom cimericom,u njenom stanu,mom bivšem stanu.Govori mi kako je čistila stan i iz kade iz odvoda izvukla 2 litre prljave vode koja se tamo zaštopala i da je sretna što je to napravila jer ne želi da joj se počnu miševi tamo skupljati.Ja joj kažem da ne mogu miševi doći jer je na 3.katu,a ja sam u prizemlju,ispod je podrum,u moj stan lakše dođu.I onda me odjednom uhvati neka depresija vezano za moj stan,ne želim više ići u njega,a pogotovo radi tog podruma jer je mračan.Nakon toga idemo posjetiti njenje roditelje na SV.Duh i onda na kavu u jedan kafić u centru Zagreba.Dođemo do kafića i konobarica kaže da se zatvara i da će postati skladište cipela.Mene odjednom potjera na wc,moram piškiti,i konobarica mi da ključ od wc.Držim taj ključ,osjećam da više ne mogu izdržati,ali oklijevam jer u wc ulaze neki sumnjivi muškarci.Odlučim da neću uči ipak,vraćam ključ i odjednom osjetim olakšanje,kao da sam se pomokrila,provjeravam jesu li mi hlače mokre,ali sve je ok.Kraj mene prolazi moja bivša cimerica,frendica,i odjednom  primijetim kako sva sjaji,blista,zrači.Ona je obućena u rozu boju,tako je i našminkana,a plavu kosu je smotala u 2 punđe i izgleda kao ovan,što je inače po horoskopu.Ja sam obućena u bijelo.Mislim se kako se promijenila i proljepšala otkad je prekinula  s dečkom.Izlazim ispred kafića gdje stoji Oliver DRagojević i još neke 3 cure.On se meni zahvaljuje na svemu,na gostoprimstvu,i ja njemu zahvlajujem na svemu.Isto tako se zahvaljuje i ostalim curama jer završava s karijerom.One ga pitaju zašto odlazi sa scene,a on govori da je bolestan i da se mora liječiti,da su mu našli olovku u želucu,a to je neka vrsta raka.Ispred sebe drži veliki bijeli luk za ispaljivanje strijela;veći je od njega,ali on navodno na tome svira,kao harfa s jednom žicom.Nakon toga sam na poslu i na papirić pišem broje jedne kartice kao podsjetnik da ju provjerim opet kasnije,uzimam ljepilo i lijepim u svoj rokovnik.Brojevi su otpr bili 02066972.Na kraju sam sanjala scenu iz filma koji sam gledala sinoć,"Preludij za poljubac"; a radnja se temelji na zamjeni Duša između jednog starca pred smrt i prekrasne mlade djevojke,preko poljupca.Duša starca je htjela još živjeti i biti mlada opet,a Duša djevojke je završila u tijelu starca,što je muž od djevojke skužio,ali je i dalje volio njenu Dušu,iako je bila u tijelu neprivlačnog umirućeg starca,čak ga je i poljubio.To je za mene ljubav između srodnih Duša,bez obzira na paket.Ugl,ja sam sanjala da taj starac sjedi u praku na klupi,prekrasan je sunčani dan,odjednom mu prilazi prekrasna djevojka,smeđe kose i zelenih očiju.Nešto su pričali i ona odlazi od njega,kad mu je okrenula leđa,on joj kaže "Zamjena",ona se ukopa u mjestu,i on joj priđe,dodirne ju,i ja vidim samo njene zelene oči kako su se promijenile,pomalo ispunjene strahom i znam da su im se Duše zamijenile.