San se odvija na poslu,a inače jako rijetko sanjam posao i kolege s posla.Kako sam bila bolesna ovih dana,sanjala sam da sam došla na posao i da sam i dalje bolesna,imam jako visoku temperaturu,nisam u stanju raditi.Zvala sam hitnu,ali zbog snijega se nitko ne usudi doći.U tom trenu,stariji kolega,uzima neke ključeve od auta,koji su se nalazili negdje sa strane,udara šakom od stol i odlučno i odrješito govori da će me on odvesti na hitnu i da neće dozvoliti da bolesna radim.

(Kasnije kad sam kolegi ispričala taj san,rekao je da on inače nema vozački položen i da nema niti potrebu,a ja nisam znala,odn nije me nikad zanimalo takvo nešto o njemu.) Dovezao me je do hitne,ali tu se taj san prekida; i sljedeća scena je da sam na nekakvoj platformi,usred hladnog mora,nigdje kopna na vidiku.More je hladno,sivo,sumorno,a ta platforma jako visoka.Inače se bojim i visine i dubokih voda,ali se u snu uopće ne bojim i stojim na rubu te platforme i s nje bacam truplo umotano u neki plastični omotač,sivozeleni.Gledam hladno i mirno kako truplo pada i tone u vodu.Ne znam čije je truplo,ali po obrisima vidim da se radi o ljudskom tijelu i dok pada u more,mislim se kako je dobro što sam se toga riješila.Ne brinem se hoće li me netko vidjeti,jer znam da sam sama na toj platformi i jedino sam tu sigurna,usred hladnog mora.

rekla bih još jedan san o tvojoj distanciranosti od ljudi i strahu od zbližavanja. U snu ne znaš osnovne, banalne stvari o ljudima s kojima dosta vremena provedeš (ipak najveći dio dana provedemo na poslu)...bolest se odnosi upravo na tu distanciranost iako ju je u snu inducirala stvarna bolest...ti jesi na platformi i u životu...iznad drugih i njima nedohvatna, ali zato je je ta ledena pustoš i samoća oko tebe...tamnozeleno truplo je simbol tvojih mrtvih i odbačenih emocija...spusti se na zemlju, obrati pažnju na druge ljude, da bi i oni primijetili tebe...