Imam tako neke snove, koji mi se sa manjim ili većim modifikacijama, periodično ponavljaju, u kojima uvijek lutam, na momente se izgubim, tražim pravi put i izlaz, po nekoliko puta se vraćam na isto mjesto sa skrivenim ili očitim opasnostima, zaprekama ili neugodnostima. Naučila sam prepoznati kada su takvi snovi vezani za moj privatni život, a kada za moju praksu. Jedan takav sam opet sanjala noćas.

Lutam tako neobičnim krajolikom, načas je to grad, načas veliki park pun neobičnih uzbrdica i udolica. Drveće je rijetko, robusno, kvrgavo i staro. Udolice su još zelene, ali uzbrdice su nalik pješčanim dinama koje je netko ili nešto brižno zagladilo u okruglaste,  kupolaste oblike. Prostor nije okrugao, pa je nejasno zašto se stalno vraćam na isto mjesto. U snu znam da sam ovaj san već sanjala, samo me u ranijoj verziji nešto vraćalo na smrtonosno strmu liticu koja se nikako nije mogla vidjeti dok se ne dođe na njezin rub, a na rubu me i u snu hvatao strah i vrtoglavica. 

Jurim okolo, malo sam se pogubila, ali nešto me stalno vraća na prastaro smetlište, smolasto i crno, stlačeno, na kojem se dižu raskošno ukrašene fasade nebodera. Jako sam tužna jer je očito da ta raskoš ne može prikriti činjenicu da su podignuti na smetlištu, iz kojeg izviruju neravno nazubljene naslage kao u nekoj arheološkoj iskopini. 

Na smetlištu nailazim na mršavu ispijenu ženu mučeničkog, pomalo luđačkog izgleda, upalih tamnih očiju i dubokih tamnih zjenica. Pitam glasno nekog neidentificiranog u pozadini: "I kakva je dijagnoza?" Čujem samo glas, ne vidim osobu koja govori: "Osjećaj br. 21." Potom čujem jedan drugi glas upućen onoj izmučenoj ženi: "Jesi li ti pedofil?"

Budim se s jasnim osjećajem da sam to sve već prije sanjala, samo je završnica drugačija.

Cijeli dan raščlanjujem i analiziram ovaj san. Radim trenutno s osobom koja je nedavno doživjela tešku obiteljsku dramu s tragičnim završetkom. Vrlo je ranjiva, ali što za ime svijeta znači "Osjećaj br. 21?" Zvuči kao naziv nekog parfema. Parfem na smetlištu bi imao istu ulogu kao i ukrašene fasade, sakriti i prikriti nešto. Opet br.21 stvarno i zvuči kao neka dijagnoza.

Razmišljam; broj 21 je anđeoski broj - 3X7=21 - ali, tri je broj obitelji sam po sebi, a sedam broj karme, ali i broj tajni, zagonetki, mističnog, neobjašnjivog, tabua i zabrana.

"Osjećaj br. 21." bi tako bio broj  zabranjenog, neopisivog i neizrecivog.

Ako ne uzmem u obzir Anđela smrti u pozadini ove obiteljske drame, moram se pozabaviti obiteljskom karmom, koja se u ovom slučaju proteže kroz tri generacije te obitelji.

Zaključujem da obitelji u kojima dominira muško nasilje bilo koje vrste, treba propitati ulogu majke. 

Zašto majke ne štite svoju djecu, nego svog muškarca, svoj brak, sebe?