Kalendar događanja

Član mgracan

Upisao:

mgracan

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1008

PUTA

OD 14.01.2018.

REGRESIJOM PROTIV STRAHOVA I FOBIJA

REGRESIJOM PROTIV STRAHOVA I FOBIJA
Sve se više osoba koje pate od strahova okreće neinvazivnim metodama oslobađanja. U prvom nastavku čitajte o fobijama i strahovima, a u druom o alternativnim načinima pomoći.

PONOVNO O FOBIJAMA I STRAHOVIMA

Tko od nas ne pati od nekih nerazumnih strahova ili se ne  plaši nekih situacija? Dobra je vijest da se takvi obrasci ponašanja mogu promijeniti uz malo volje i truda. Kako? Na raspolaganju je niz metoda od kojih je dobro započeti s alternativnima jer su blage i neškodljive.

Fobija predstavlja bezrazložan strah od nekih vanjskih  situacija i vlastitih unutrašnjih stanja. Osobe koje doživljavaju fobijski strah svjesne su njegove nestvarnosti i nelogičnosti, ali nisu u stanju naći odgovarajuća objašnjenja za njegov nastanak.

Jedan od čestih oblika fobije je strah od zatvorenih prostora, odnosno klaustrofobija. Može se pokazati u blagim oblicima kao što je to izbjegavanje dizala. U težim slučajevima klaustrofobije, ulazak u dizalo svaki put izaziva znojenje, drhtavicu, a u još težima paničnu reakciju ili nesvjesticu. Dakle, o fobiji se govori onda kad strah stvara poremećaje u ponašanju i onemogućava obavljanje uobičajenih životnih funkcija.

Dva su osnovna prilaza u tumačenju fobija: bihevioristički i psihoanalitički. Prvi objašnjava fobije procesima učenja, tj. uslovljavanja i liječi ih bihevioralnom terapijom, odnosno  "odučavanjem" od pogrešno naučenog. Psihoanaliza smatra fobije oblikom neuroze i u terapiji nastoji otkriti nesvjesne mehanizme njenog razvoja.

U okviru psihoanalitičkih objašnjenja fobije, razvijeni su termini "fobički karakter" i "fobička obrana". Prvi termin se odnosi na ličnost koja brižljivo izbjegava sve situacije koje potencijalno mogu stvoriti fobiju.

Na primjer, osoba koja se plaši otvorenog prostora (agorafobija), nastojat će voditi takav život koji je štiti od izlaženja na otvoreni prostor, dakle, većinom će boraviti u stanu. Kao varijanta fobičkog karaktera javlja se i "kontrafobički karakter", u okviru kojeg ličnost razvija obrasce ponašanja koji služe kao izazov fobijama: npr. ako se osoba plaši visine, ona baš bira visoke katove, planinari, putuje često avionom, što joj daje osjećaj pobjede nad strahom. "Fobička obrana" se odnosi na bilo koje postupke kojima se izbjegavaju fobičke situacije. Statistika kaže da se fobija nešto češće javlja kod žena, a i da najveći broj osoba razvija simptome između 20. i 30. godine života.

Fobična reakcija je automatska, sveprožimajuća. Osoba je ne može kontrolirati, i praktički je sva obuzeta umišljenom  prijetnjom od opasnosti.

"Srce mi lupa tako jako da imam osjećaj kao da će puknuti ili iskočiti iz grudi. Grlo mi se steglo da jedva dišem. Čini mi se da ću se ugušiti. Ruke mi se preznojavaju. Mislim da ću se onesvijestiti pa se moram pridržavati za zid ili namještaj da ne padnem. Čini mi se da ću umrijeti od straha. Da mi je pobjeći, a ne znam kuda bih."

Ovo su riječi osobe koja pati od fobije. To je stvarni opis onoga što ona osjeća kad se sretne s objektom ili situacijom koje se plaši. A to mogu biti sasvim obične situacije i objekti: vožnja avionom, susret s golubom, izlazak na

večeru u neki restoran, ispit, itd. Fobija je, dakle, psihološka i tjelesna reakcija straha na objekte ili situacije koje su relativno bezopasne.

Fobija je česti oblik tjeskoba koje zahvaćaju ljude svih dobi, svih društvenih staleža, i bogate i siromašne, na svim geografskim širinama. Prema američkom Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje između 5 i 12 posto Amerikanaca pati od neke fobije, a slično je i u zapadnoj Europi. Češće pogađa žene nego muškarce. Vrlo često otežava svakodnevno funkcioniranje u obitelji, na poslu, u društvenom životu, a u krajnjim slučajevima može dovesti i do potpune nesposobnosti.

Najmanje jedna od pet osoba koje boluju od depresije pokušat će u nekom trenutku svog života izvršiti samoubojstvo, a još 47 posto oboljelih razmišlja o tome da se ubije prije nego dobiju dijagnozu bolesti, pokazuju rezultati neovisnih istraživanja. Iz razgovora s 220 psihijatara u SAD-u, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Japanu i Velikoj Britaniji, saznaje se da dijagnoza depresije koči pacijente da potraže terapiju. I kod nas je sve više ljudi koji traže stručnu pomoć pa pošto su psihijatrije pune (a liječenje se uglavnom sastoji u prepisivanju antidepresiva), okreću se drugim, blagim metodama rješavanja fobija i strahova. Jedna od najpoznatijih je sigurno nehipnotička metoda vremenskog preklapanja, popularno poznata pod nazivom regresija u prošle živote.

Većina ljudi s depresijom vjerojatno nikad neće potražiti pomoć, a posebno je teško mladim muškarcima otići liječniku i priznati da imaju problema s depresijom. Izvješće dodaje da 51 posto pacijenata tretiranih protiv depresije ima i najmanje jedan poremećaj anksioznosti. Najčešći je opći anksiozni poremećaj, koji pogađa 30 posto pacijenata, potom napadi panike (22 posto), socijalni poremećaj (19 posto), agorafobija (16 posto) i težak oblik predmenstrualnog sindroma (14 posto).

LIJEČENJE FOBIJA

Kad je liječenje prikladno, u goleme većine fobičnih osoba dolazi do značajnijeg poboljšanja ili pak do potpunog nestanka simptoma. Dugotrajna praćenja pacijenata pokazuju kako su oni nakon uspješnog liječenja godinama slobodni od simptoma, ako ne i cijeli život. Od iznimne je važnosti započeti čim prije s liječenjem kako bi se spriječile komplikacije fobičnih poremećaja i oblikovao fobično-kontrafobični stil života. Mnoge jednostavne i socijalne fobije mogu riješiti i liječnici opće prakse ako ih prepoznaju na vrijeme.

Prema mišljenju mnogih psihijatara najbolje i najdugotrajnije rezultate pokazuju bihevioralne metode liječenja (terapija promjenom ponašanja) koje se sastoje u sučeljavanju pacijenta s objektima i situacijama kojih se plaši.

Sistemska desenzitizacija jest terapija postupnog izlaganja pacijenta situacijama kojih se plaši. Pristupom korak po korak pacijenta se prvo uči da se opusti i kontrolira tjelesne reakcije straha, a potom on zamišlja situacije kojih se plaši. Na kraju pacijent se sučeljava s realnim situacijama kojih se plašio, prvo s onima koje su izazivale manje reakcije straha.

Metoda preplavljivanja strahom sastoji se u direktnom i neposrednom izlaganju situacijama kojih se pacijent najviše plaši. U načelu pacijent ostaje u fobičnoj situaciji dok ne dođe do značajnog smanjenja reakcije straha. Obično to traje oko dva sata po terapijskoj seansi.

Kognitivna bihevioralna terapija dodaje kognitivnu (spoznajnu) komponentu tradicionalnim bihevioralnim tehnikama. Sastoji se u preoblikovanju pogrešnog i katastrofičnog obrasca mišljenja koji je prisutan u fobičnih osoba. Posebice je korisna u liječenju agorafobije i socijalnih fobija. U mnogih pacijenata dovoljna je samo bihevioralna i kognitivna psihoterapija.

Antidepresivi i anksiolitici (benzodiazepini) mogu znatno smanjiti stupanj tjeskobe i paničnog straha omogućujući tako fobičnim osobama da se lakše sučele sa situacijama kojih se plaše i prevladaju svoj strah. Antidepresivi imaju dobar antipanični učinak, dok benzodiazepini otklanjaju anticipatornu anksioznost (tjeskoba koja se javlja kada se anticipira fobična situacija). Lijekove isključivo prepisuju liječnici nakon uspostavljanja dijagnoze.

Psihoedukacija je od goleme vrijednosti u liječenju fobičnih poremećaja. Kada pacijent zna točnu dijagnozu, ima ispravnu predodžbu o nastanku svojih problema i uvjerenje u mogućnost uspješnog liječenja, njegova suradnja i ustrajnost u liječenju se povećavaju, a time i vjerojatnost uspješnog liječenja.

STRAH OD LJUDI I DRUŠTVA

Mnogi pate od straha od ljudi i društva. To su poremećaji koji se očituju iracionalnim strahom od ljudi i društvenih situacija. Zapravo, osobe s ovim poremećajem se plaše svih situacija u kojima ih drugi mogu gledati i uvrijediti. Radi se o strahu od nastupa pri čemu su simptomi mnogo jače izraženi nego kad je riječ o normalnoj tremi ili nervozi pred nastup na javnoj sceni.

Tko obolijeva

Učestalost socijalnih fobija u općoj populaciji nije točno poznata. Podaci variraju od 0,9-2,6 %, odnosno 1-4 %. Približno podjednako su učestale u žena i muškaraca za razliku od agorafobije koja je češća u žena. Socijalne fobije obično se javljaju nakon puberteta, a vrhunac dosežu iza 30. godine života. Golema većina socijalnih fobija evidentna je u dobi između 20. i 35.godine tako da može upropastiti najbolje godine života.

Koji su uzroci

Prema bihevioralnim hipotezama fobijski simptomi su posljedica kondicioniranja i abnormalne kognicije koja se očituje kao "strah od negativne evaluacije" i "predrasuda da će drugi ljudi biti prema njima pretjerano kritični".

Psihodinamska istraživanja upućuju na ulogu odbacujućih roditelja, prije svega majki, bilo da su djeca bila zapostavljena ili prezaštićena.

Biološke teorije objašnjavaju nastanak socijalnih fobija poremećajem u funkciji neurotransmitorskih receptora u mozgu i neuroendokrinološkim odstupanjima.

Kako se poremećaj očituje

Treba razlikovati normalnu anksioznost koju neke osobe očituju u odredjenim socijalnim situacijama. Socijalni fobijski strahovi mogu se očitovati na različite načine. Nerijetko se odnose na sasvim obične situacije, primjerice potpisati ček u banci, popiti kavu, zakopčati kaput i slično. Neke osobe pate samo od jedne fobije, a druge pak od cijelog niza fobija. Opći socijalni strah manifestira se strahom od javnog nastupa, da se ne ispadne neznalica, strahom od obraćanja autoritetima, strahom od nepoznatih ljudi, itd. Strah od gubitka

kontrole, posebice nad tjelesnim funkcijama, očituje se strahom oboljelog da će se onesvijestiti, da će pustiti vjetar ili imati stolicu u nepriličnim situacijama, ili da će povraćati, itd. Strah od pokazivanja očituje se izbjegavanjem da se bude u centru pažnje, da se sjedi u prvom redu, da se govori pred drugima, ili nastupa pred drugima, jede ili pije pred drugima, itd.

Strah od otkrivanja vlastite inferiornosti povezan je s uvjerenjem da će drugi pomisliti da je oboljeli neznalica, glup, neobrazovan i sl. Socijalne se fobije mogu očitovati i kao strah od suprotnog spola, strah od rukovanja, od crvenjenja, strah od znojenja, strah od pisanja pred drugima, strah od ispita itd. Neke osobe pate od generalizirane soijalne fobije kada se plaše općenito komuniciranja s ljudima. Izbjegavanje susreta s drugim ljudima može im potpuno onemogućiti odlazak na posao, u školu, i sl. U načelu, osobe sa socijalnim fobijama vrlo su nezadovoljne sobom i svojom djelatnošću, niskog samopoštovanja, imaju izražen osjećaj nesigurnosti. Socijalna fobija je ogromno opterećenje za oboljelu osobu. Takve osobe najčešće ostanu samci cijeli život, često su socijalno izolirane, slabije su obrazovane, češće su financijski ovisne ili u financijskoj oskudici, pate od dodatnih psihijatrijskih poremećaja, često razmišljaju o samoubojstvu, a nerijetko ga i izvrše.

Mnogi pacijenti sa socijalnom fobijom također pate i od depresije. Socijalna fobija može se očitovati i kao komplikacija paničnog poremećaja. Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuju kako je ozbiljni alkoholizam dvostruko češći u osoba sa socijalnom fobijom nego u općoj populaciji. Što je još zanimljivije učestalost socijalnih fobija među alkoholičarima je devet puta veća nego u ostaloj populaciji.

JEDNOSTAVNE FOBIJE

Ovdje spadaju strahovi od specifičnih situacija i objekata, koji obično započinju u djetinjstvu ili mladosti, a nemaju tendenciju fluktuacije kao što je slučaj u agorafobija.

Tko obolijeva

Jednostavne fobije su najčešće, a prevalencija se krece od 3,8-14,5 % u muškaraca te 8,5-25,9 % u žena. Najčešće se javljaju u djetinjstvu, između treće i osme godine života. Većina ljudi ne traži liječničku pomoć zbog jednostavnih fobija.

Fobična reakcija je automatska, sveprožimajuća. Osoba je ne moze kontrolirati i praktički je sva obuzeta zamišljanjem  prijetnje i opasnosti.

"Srce mi lupa tako jako da imam osjećaj kao da će puknuti ili  iskočiti iz grudi. Grlo mi se steglo da jedva dišem. Čini mi se da ću se ugušiti. Ruke mi se preznojavaju. Imam osjećaj kao da ću se onesvijestiti pa se moram pridržavati za zid ili namještaj da ne padnem. Čini mi se da ću umrijeti od straha. Da mi je pobjeći, a ne znam kuda bih."

Ovo su riječi osobe koja pati od fobije. To je autentični opis onoga što ona osjeća kad se sretne s objektom ili situacijom koje se plaši. A to mogu biti sasvim obične situacije i objekti: vožnja avionom, susret s golubom, izlazak na

večeru u neki restoran, ispit itd. Fobija je, dakle, psihološka i tjelesna reakcija straha na objekte ili situacije koje su relativno bezopasne. Simptomi fobičnog poremećaja uključuju sljedeće:

- Žrtva iznenada osjeti iracionalni i trajni strah, paniku, užas kad se nađe u stanovitoj situaciji koja inače nije ugrožavajuća.

- Fobična osoba je inače svjesna da njezin strah nadilazi  granice normalnoga i da nema stvarne opasnosti.

- Fobična reakcija je automatska, sveprožimajuća. Osoba je ne moze kontrolirati i praktički je sva obuzeta zamišljanjem  prijetnje i opasnosti.

- Fobična osoba pokazuje sve tjelesne reakcije koje su prisutne u velikom strahu: ubrzan rad srca, osjećaj nedostatka zraka, plitko disanje, drhtanje i jaku želju da pobjegne iz fobične situacije.

- Fobična osoba izbjegava objekte i situacije kojih se plaši i skreće s normalnog ili uobičajenog puta kako bi ih izbjegla. Kada ova izbjegavanja uzrokuju veliku nevolju ili su u opreci s izvršavanjem obiteljskih, radnih i društvenih obaveza, fobična osoba se obraća psihijatru za pomoć.

Fobija je česti oblik anksioznog poremećaja. Zahvaća ljude svih dobi, svih socijalnih staleža, i bogate i siromašne, na svim geografskim širinama. Prema američkom Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje izmedju 5 i 12 %

Amerikanaca pati od neke fobije, a slično je i u zapadnoj Europi. Češće pogađa žene. Vrlo često otežava svakodnevno funkcioniranje u obitelji, na poslu, u društvenom životu, a u ekstremnim slučajevima može dovesti i do potpune  nesposobnosti.

Vrste fobija

   U stručnoj literaturi se sreće preko stotinu naziva različitih fobija, koje odgovaraju različitim životnim situacijama. Najčešće su sljedeće: agorafobija (strah od otvorenog prostora), aktrofobija (strah od visina i visokih mjesta), aglofobija (strah od bola), astrafobija (strah od grmljavine i munja), glasofobija (strah od govora), zoofobija (strah od životinja), klaustrofobija (strah od zatvorenih i skučenih prostora), mizofobija (strah od prljavštine i zaraze), nekrofobija (strah od bolesti uopće), pekatofobija (strah od grijeha), sitofobija (strah od jela, jedenja), tanatofobija (strah od smrti), tafofobija (strah da se ne bude živ sahranjen), toksofobija (strah od trovanja), fotofobija (strah od svjetlosti), hemofobija (strah od krvi)i fobofobija (strah od straha).U sljedećem nastavku  predstavljamo dvije fobije koje se često isprepliću ili jedna povlači drugu. To su agorafobija i zoofobija.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    ♥*:))))))))*

    11.11.2019. 16:31h
  • Član iridairida

    ♥*

    11.11.2019. 15:20h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥tko naiđe njemu pusa:)))))))))

    09.11.2019. 17:40h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    30.10.2019. 15:31h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

REGRESIJOM PROTIV STRAHOVA I FOBIJA (2)