To samo susreli smo se opet...

..."ja" i "sebe", u tisini, u blizini koju si ne dozvolimo uvijek i stalno. 

"Sebe" moli i ceka, ali isuvise tiho, pa ga "ja" ni ne cuje od buke i vike koju samo proizvodi. 

Ponekad "ja" zaboravi na "sebe", pa se orijentira samo na "ti", "vi", "oni"... kao da je jedno od drugog odvojivo.

I pomisli tada da samo tako treba i samo tako valja biti, a nikako samo sa sobom.

Cesto ono nema vremena za sebe, i trazi nesto izvan sebe, pa stalno nesto drnda, TV, telefon, PC...

I zaboravlja tada da sve je od sebe, za sebe i sebi, da usamljenosti nema kad je sa samim sobom.

I da mu takvi trenuci trebaju... u kojima "ja" samo za "sebe" je.