U starom štaglju, koji u jednom dijelu nema trske na krovu, djeca su se dugo igrala dok su bila mala...Sada u tome dijelu, nježno zaklonjenog od sunca, svake godine napravim malu gredicu za povrće, jer, zemlja je meka, plodna,..tu se čuvalo sijeno, drva, i od svega toga stvorio se divan humus...Jedina mana je što taj dio ne može urediti nijedna freza, nego samo ljudska ruka..nedostupno za mašineriju,a idealno za meditaciju, dok štihača prevrće zemljane grude  prožete busenima trave, najviše koprivama..Kažu da je ono mjesto gdje koprive rastu zaista plodno..I jest..

I tako, svake godine, zemlja nešto novo izbaci, kao golemi kit, koji u svojoj utrobi čuva progutane stvari, koje malo po malo izlaze van..

Pod štihačom,izvadim nešto maleno, ali smeta zemlji..barbikina noga...Nasmijem se..I vrate se uspomene na djetinjstvo mojih kćeri..

Kopam dublje...naiđem na komad željeza, hrđav i star...alka, čini mi se, od starog lanca..Ljudi koji su tu živjeli, davno su umrli, imali su konje..Čuvam njihov starinski plug i sve dodatke..Pokušah ga jednom uzeti u ruke..Začudih se koliko treba imati snage držati to u rukama i upravljati konjem...Pa pomislih...Lijepo je ipak biti ponekad samo žena, a pustiti muškarca da je svojom fizičkom snagom ponekad nadmaši i začara...

I opet...naiđem na kamen...Još dalja prošlost..Na kamenu priroda ispisala rune..

Odvojih ga.. Pogled mi zapne na još čudesniji kamen, kojem mi je majčica zemlja poslala poljubac: kamen u obliku dojke, sa lijepo oblikovanom ženskom bradavicom...Majka Zemlja...hraniteljica..spasiteljica...Ona, čije srce svakodnevno kuca u ritmu našega..Dio svemira, koji nam je poklonjen da od njega stvorimo novi Eden..

Zahvalnost prelazi u ganutost...Ganutost u divljenje...

Dok vjetar pjeva pjesme u krošnjama, i kida bijele oblake, otkrivajući plavetnilo neba, shvaćam da sam sretno biće...Jer spoznajem da mogu biti sve..I dio visina, i dio dubina...I vatra, i voda, eter i Zemlja...I u svemu tome uživati, jer sam od svega toga sastavljena...Ja nisam fragment, dio nečega, ni izdvojena cjelina...Ja sam jednostavno...SVE...

***********************

_______________________

 

 

U starom štaglju, koji u jednom dijelu nema trske na krovu, djeca su se dugo igrala dok su bila mala...Sada u tome dijelu, nježno zaklonjenog od sunca, svake godine napravim malu gredicu za povrće, jer, zemlja je meka, plodna,..tu se čuvalo sijeno, drva, i od svega toga stvorio se divan humus...Jedina mana je što taj dio ne može urediti nijedna freza, nego samo ljudska ruka..nedostupno za mašineriju,a idealno za meditaciju, dok štihača prevrće zemljane grude prožete busenima trave, najviše koprivama..Kažu da je ono mjesto gdje koprive rastu zaista plodno..I jest..

I tako, svake godine, zemlja nešto novo izbaci, kao golemi kit, koji u svojoj utrobi čuva progutane stvari, koje malo po malo izlaze van..

Pod štihačom,izvadim nešto maleno, ali smeta zemlji..barbikina noga...Nasmijem se..I vrate se uspomene na djetinjstvo mojih kćeri..

Kopam dublje...naiđem na komad željeza, hrđav i star...alka, čini mi se, od starog lanca..Ljudi koji su tu živjeli, davno su umrli, imali su konje..Čuvam njihov starinski plug i sve dodatke..Pokušah ga jednom uzeti u ruke..Začudih se koliko treba imati snage držati to u rukama i upravljati konjem...Pa pomislih...Lijepo je ipak biti ponekad samo žena, a pustiti muškarca da je svojom fizičkom snagom ponekad nadmaši i začara...

I opet...naiđem na kamen...Još dalja prošlost..Na kamenu priroda ispisala rune..

Odvojih ga.. Pogled mi zapne na još čudesniji kamen, kojem mi je majčica zemlja poslala poljubac: kamen u obliku dojke, sa lijepo oblikovanom ženskom bradavicom...Majka Zemlja...hraniteljica..spasiteljica...Ona, čije srce svakodnevno kuca u ritmu našega..Dio svemira, koji nam je poklonjen da od njega stvorimo novi Eden..

Zahvalnost prelazi u ganutost...Ganutost u divljenje...

Dok vjetar pjeva pjesme u krošnjama, i kida bijele oblake, otkrivajući plavetnilo neba, shvaćam da sam sretno biće...Jer spoznajem da mogu biti sve..I dio visina, i dio dubina...I vatra, i voda, eter i Zemlja...I u svemu tome uživati, jer sam od svega toga sastavljena...Ja nisam fragment, dio nečega, ni izdvojena cjelina...Ja sam jednostavno...SVE...