Živimo s drugima,ponekad u većem,ponekad u manjem skladu,ali uvijek zajedno.Tog zajedništva nismo uvijek svjesni,ali kad osjetimo potrebu,lako se možemo uvjeriti u prednosti zajedničkog putovanja.Ne pripadamo samo susjedstvu,obitelji i krugu prijatelja.Dio smo veće cjeline,s njome upravlja netko s kim također zajedno putujemo.Upravo nas to putovanje potiče da cijenimo korake koje ne prolazimo sami.

Da bi cjelina bila potpuna,nužan je doprinos svakog njezinog dijela.Živimo u međuovisnosti,nikad sami ni izolirani.Svi smo jedno,a to je jedinstvo vječno

Danas možda ne osjećam naše jedinstvo,ali vjerovat ću da postoji.

Karen Casey i Martha Vanceburg