Ništa zapravo neće pobjeći...

Jedna djevojka pleše...

Graciozno..

Sa jednom nogom, a kao da ima dvije potpuno zdrave, i čitave..

Puna radosti, volje i života..

A ljudi sa svim otvorenim mogućnostima, ne znaju zaplesati, i ne znaju kako je to..zaboraviti na tren žurbu, i propustiti vlak, koji će ih ponovo odvesti daleko od sebe..

Djevojka pleše..

A moja duša prati njene kretnje, i slaže foto-album doživljenih trenutaka, duboko u sebi..

Radost i volja za životom, ljubav, koja  sve pokriva, u trenutku razmiče sve velove i sve oko sebe gleda na potpuno drugačiji način..

Tako nas gleda i Stvoritelj..

Sva  nataložena neprijateljstva, postat će jednom prijateljstva..

Svi nedovršeni zagrljaji

imat će priliku da se izgube u svojoj darežljivosti..

Ništa nije nemoguće

u ovom nametnutom svijetu koji mogućnosti ograničava..

Ples djevojke slobodne od sebe

poput plesa djeteta na kiši

rasterećenog od straha roditeljskog..

Jutro je zaustavilo vrijeme

i kazaljke na satu gdje na peronu svi nestrpljivo čekaju vlak..

Ja sam na tren nestala

u svježini šumskog proplanka

umivena onom radošću postojanja

koju samo dotaknuta ruka vilenjaka

može pokazati..

A ona pleše...

Djevojka sa margine

koju je duša moja blagoslovila

pokazujući mi ponovo

kako zapravo svaki novi dan

treba započeti..