Golom je zemljom putovala

Samu sebe tražila

Za sobom se osvrtala

Noge su joj govorile o toplini puta

Kojim je putovala

Tražila je mekoću života

Kakvog još nije doživjela

Jedino sjećanje  koje je imala

Djevojčica je koja kosu si uvrće

Kao i ona kada je bila dijete

Željela je biti opet ona

I ništa nije postojalo

Što moglo ju je u tome zaustaviti

Htjela je ljubiti njene tragove

Na putu kojim je hodala

Zemljom koja ne briše tragove

Vidjela je tu djevojčicu sa obale

Dok se udaljavala

I za nju je dvorac gradila

Dvorac koji je zrakama sunca

I toplinom svoje krvi branila

Htjela je da ga ona vidi dok je odlazila

Kako bi mogla naći put nazad

 

To je sve što sada ova mi slika govori…

 

Teško je i zamisliti tu nit koja spaja razmišljanja

Teško je zamisliti snagu kojom na put poziva

Njene oči u eksploziji svjetlosti

Ozbiljne oči pune snova

Unutar kojih svaki osmjeh izaziva prasak

Svaki put kada sa samo dvije riječi

Izražava svu svoju ljubav

Teško je zamisliti njene obline

Senzualne i provokativne

Njezin savršeni poljubac

Njen predivan sram

Jako je teško zamisliti

Sva ona treperenja

Odaslana njenim mirisom

Milovanja koja prolaze leđima

Nježnosti kojima um obasipa

Sve njene male ljubomore

I želju da ima samo za sebe

Teško je zamisliti, primijetiti i luditi

Svima osim mene