PROČITANO

450

PUTA

Strah od odgovornosti u obrazovanju

Čini se očitim da svako živo biće ima u sebi ugrađen nacrt prema kojem će se razvijati, ako okolnosti to dopuste, bilo da se radi o sjemenki biljke, životinjskom zametku ili čak o procesu kristalizacije minerala. Ni ljudska bića nisu od toga izuzeta i također se “razvijaju” iznutra prema van.....Moramo biti spremni prihvatiti “biće koje pokušava isplivati” iz svakog pojedinca, biti aktivni u stvaranju uvjeta koji će pomoći izvući ono najbolje iz svakog od njih te im omogućiti da napreduju u okruženju u kojem su rođeni.

Mnogi smatraju da je bolje što manje se miješati u odrastanje djece.

Ne žele im “nametati” vlastite vrijednosti ili “ispravljati njihovo ponašanje” te čak misle da su ispiti znanja i bilo koji oblik ocjenjivanja pogrešni i da mogu nanijeti trajnu štetu.

To je vjerojatno reakcija na ranije pretjerivanje u odgoju, kada se od djece zahtijevalo da ih se “vidi, ali ne i čuje” i da se “ukalupe”.

Nema sumnje da je takav strog odgoj i obrazovanje prouzročio puno štete.

No, je li realistično misliti da možemo odgajati djecu bez da se na njih utječe na ovaj ili onaj način?

Čini se da je to ostatak “romantičarskog” načina razmišljanja – koji je sam po sebi reakcija na prosvjetiteljstvo – prema kojem je priroda smatrana sasvim čistom, a na vidjelo su izašle prve negativne posljedice čovjekova “ometanja prirode”.

Ni ljudska bića nisu od toga izuzeta i također se “razvijaju” iznutra prema van.

No jednako je očito da se živa bića razvijaju ne samo u skladu sa svojom “nutarnjom prirodom” nego i da odgovaraju na izvanjske podražaje koji pomažu ili ometaju razvoj, a mogu i “izvući” veliko mnoštvo različitih karakteristika.

Okruženje ima golem utjecaj na ljudska bića i proizvest će različite mentalitete, emocionalne reakcije, ponašanja, sklonosti i odbojnosti.

To okruženje više nije “prirodno”, ono je “umjetno” jer ga je proizveo čovjek, i svi snosimo odgovornost za to, bili mi toga svjesni ili ne.

Moramo biti spremni prihvatiti “biće koje pokušava isplivati” iz svakog pojedinca, biti aktivni u stvaranju uvjeta koji će pomoći izvući ono najbolje iz svakog od njih te im omogućiti da napreduju u okruženju u kojem su rođeni. Ne možemo pobjeći od te odgovornosti.

Protivnici ispita znanja i objektivnih (tj. vanjskih) standarda obično ističu da oni kod djece često stvaraju osjećaj neuspjeha i “da nisu dovoljno dobri” te da mogu uzrokovati traume.

Ali ne smijemo zaboraviti da svako društvo zahtijeva određene standarde za potrebne uloge i profesije.

Da bi se osiguralo da piloti, liječnici, znanstvenici itd. budu “dorasli poslu”, potrebno je “nametnuti” određenu strogost u njihovoj izobrazbi i mjeriti rezultate.

Nije dovoljno samo željeti upravljati zrakoplovom.

U interesu je svih da bude bezuvjetno potrebno dokazati da osoba može obavljati posao pilota ili liječnika u svim zamislivim uvjetima i situacijama.

Takva vrsta izobrazbe svakako je svojevrsno “uplitanje” u razvoj ljudskih bića jer izvana nameće neki ideal i određene “ocjene”.

Ali to nije nužno loše, to također može biti prilika da bilo koji potencijal dosegne “izvrsnost”, toliko cijenjen koncept starih Grka.

Nadalje, neuspjesi i pogreške loši su samo u društvu koje ih vidi kao loše. Pasti i ponovno se ustati i nastaviti se boriti je ljudski, pa čak i herojski, a ne nešto čega se treba stidjeti.

Ne željeti “uplitati se u razvoj ljudskog bića” mogao bi biti samo nesvjestan strah od ogromne moći i odgovornosti koju imamo kao odrasli i osjećaja da to nadilazi naše sposobnosti i znanje.

Ne znamo čak ni što je dobro ili loše za nas same, a kamoli za drugu osobu.

Svijest o tome koliko smo prirodi nanijeli štete pogrešno misleći da “znamo što radimo”, čini nas razumljivo opreznima spram vlastite moći.

Međutim, potpuna pasivnost i nemiješanje roditelja i odgajatelja nije rješenje i može imati ozbiljne negativne posljedice na razvoj mladih ljudi.

Ne možemo pobjeći od te odgovornosti.

Korisno je biti svjestan ogromne moći našeg uma i volje, no umjesto da se odričemo svoje moći, trebamo naučiti kako se njome mudro koristiti.

Autor: Sabine Leitner

https://nova-akropola.com/

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!