Gola sivosmeđa prostranstva Ladakha okružena bijelim himalajskim vrhuncima i čistim plavim nebom, opčinjaju svojom surovom, iskonskom ljepotom.
No, život je u ovim studenim pustopoljinama na krajnjem sjeverozapadu Indije, gdje se isprepleću tibetski, indijski i centralnoazijski utjecaji, oduvijek bio težak.
To je pustinja na oko 3500 metara nadmorske visine koja godišnje primi manje od 100 litara padalina po četvornom metru.
“Ljudi ovdje mogu živjeti jedino zahvaljujući ledenjacima”, kaže Sonam Wangchuk, inovator i sinonim za revolucionarnu promjenu na području obrazovanja i održivosti u Ladakhu, koji smatra da obrazovanje i briga za okoliš idu ruku pod ruku.
Iako je inženjerstvo bilo njegova prva ljubav, obrazovna reforma ju je nadjačala, bio je to nezatomljiv poziv.
U dobi kada većina mladih ljudi mašta o karijeri, Wangchuk je zaključio da je bitno da doprinese “tamo gdje je potreban, a ne da se bavi onim što njemu treba”.
Službeni obrazovni sustav, koji je i sam iskusio, Wangchuk opisuje kao “šesnaest godina zatočeničkog slušanja”.
Njegove najdojmljivije, predškolske godine u zabačenom selu od samo četiri domaćinstva bile su ispunjene učenjem onoga znanja koje mnoge današnje generacije uče samo sa stranica udžbenika.
U školu je krenuo tek u devetoj godini, ali ne na materinjem jeziku, nego na jeziku urdu1 koji nije razumio.
Tvrdi da je formalni školski program zapravo zaustavio ostvarenje njegovih stvarnih potencijala.
Tek će ga u srednjoj školi susret s optikom toliko opčiniti i potaknuti da upiše studij strojarstva, unatoč žestokom protivljenju oca zbog nemogućnosti zapošljavanja.
Kako bi mogao nastaviti školovanje, tijekom ljetnih i zimskih praznika davao je poduke iz matematičkih predmeta i tada se ponovno suočio s kritičnim stanjem školskog sustava i neprikladnosti nastavnog programa kontekstu Ladakha.
Naime, školske knjige uređene u Delhiju svojim su sadržajem bile prilagođene tropskoj Indiji, što je djeci s himalajskih planina sve bilo daleko i strano.
Daleko veći, gotovo nepremostiv problem bio je taj što većina lokalnog stanovništva govori ladakhi, dijalekt tibetskog jezika, dok se prvih osam razreda nastava održavala na jeziku urdu, službenom jeziku indijske države Kašmir, i pripadajućem pismu, da bi se nakon osmog razreda nastavila na engleskom, službenom jeziku Indije!
Rezultat je bio taj da 90 – 95 % djece nije prolazilo završne ispite na kraju desetog razreda.
Kad je završio fakultet, Wangchuk je odlučio uhvatiti se u koštac s tim problemom, pa je tako 1988. godine sa skupinom mladih istomišljenika utemeljio Studentski obrazovni i kulturni pokret Ladakha (SECMOL).
U suradnji s vladom i lokalnom zajednicom prihvatio se temeljite reforme školskog sustava.
Udžbenici su tijekom nekoliko godina jezično i kulturološki prilagođeni osnovnoškolcima u Ladakhu, a nastavnici su prošli potrebnu edukaciju, što je gotovo nevjerojatno umanjilo neuspjeh u školi jer je udio učenika koji nisu položili maturu dramatično pao s apsurdnih 95 % na 25 %.
Kao prijelazno rješenje, dok se varijanta tibetskog pisma kojim se piše ladakhi ne standardizira i ne pripreme udžbenici, urdu je zamijenjen engleskim jezikom.
Rezultati, iako ohrabrujući, nisu ga zadovoljavali, pa je pokrenuo alternativnu školu za učenike, uglavnom šesnaestogodišnjake, koje su redovne škole odbile zbog ponavljajućih neuspjeha.
SECMOL je u tu svrhu utemeljio kampus za učenike iz udaljenih sela, osmišljen kao pomoć u pripremi za ponovni izlazak na maturalni ispit i uključenje u službeni školski sustav, odnosno za učenje praktičnih tradicionalnih znanja i vještina radi lakšeg zaposlenja.
Kampus se nalazi u selu Phey udaljenom 13 kilometara od ladačkog glavnog grada Leha, a svečano ga je otvorio sam Dalaj Lama 1998. godine.
Zgrade su podignute tradicionalnom tehnikom gradnje od nabijene zemlje koja čuva toplinu i u uvjetima izrazito oštrih zima, za što je SECMOL predvođen Wangchukom 2016. godine dobio International
Terra Award na 12. Svjetskom kongresu zemljane arhitekture u Lyonu, u Francuskoj.
Kao inženjer inovator Wangchuk tijekom protekla tri desetljeća potiče inovativnost među mladima, s fokusom na razvoj i primjenu alternativnih izvora energije.
Budući da Ladakh ima preko tristo sunčanih dana godišnje, Sunce je glavni izvor energije i alternativa fosilnim gorivima, pa je cijeli kampus elektrificiran solarnom energijom koju koriste i za kuhanje, grijanje vode i slično.
U kampusu koji je u potpunosti samoodrživ zajedno živi, radi i uči oko 70 učenika, uz desetak zaposlenika i nešto volontera.
Učenici se smjenjuju na različitim poslovima od mužnje krava, uzgoja povrća u školskom plasteniku, pripreme jela, vode brigu o solarnim panelima koji osiguravaju grijanje, kuhanje i svjetlo, te o održavanju kompostnih WC-a itd.
Nastava se odvija između različitih zaduženja i slobodnog vremena.
Postoje i slobodne aktivnosti kao što su narodne pjesme i plesovi, debatni klub, odbojka i nogomet te zimi klizanje na ledu i hokej.
Učenici se svakodnevno redaju u kratkom izlaganju na različite teme vježbajući tako javne nastupe.
Za vrijeme zajedničkih obroka slušaju ladački radio da bi bili upućeni u događanja u sredini u kojoj žive.
SECMOL-ov rad prepoznao je UNESCO i National Geographic, ali i mnoge druge međunarodne organizacije, kao i neke europske zemlje (Švedska, Danska, Češka) koje surađuju s njima i podupiru njihove projekte.
Studenti iz cijelog svijeta, od Amerike preko Europe do Azije, dolaze na razmjenu u ovaj kampus koji je prerastao u ekoselo u kojem se uči o održivom razvoju.
Wangchukova vizija je pokrenuti mlade ljude da u svom okruženju nalaze odgovore za probleme svoga kraja, kako sam ističe: “Rješenja za planine od ljudi s planina”.
Glavni su im projekti niskobudžetno pasivno korištenje solarne energije u kućama i zgradama te umjetne ledene stupe za učinkovito korištenje vode ledenjaka.
Uz pomoć američke volonterke Rebecce Norman, koja u Ladakhu živi već 20 godina, Wangchuk nastavlja voditi SECMOL s golemim entuzijazmom, pod motom Bistra glava – vješte ruke – ljubazno srce.
Njegov najnoviji pothvat je osnivanje Himalajskog instituta alternativa u Ladakhu (HIAL), s ciljem reforme višeg obrazovanja koje nadilazi pasivno slušanje u školskim/studentskim klupama i stavlja naglasak na praktičnu primjenu znanja.
U tu svrhu planiraju ozeleniti 500 hektara pustinje pomoću ledenih stupa – inovacije kojom je osvojio nagradu švicarske Zaklade Rolex.
Novac od nagrade poslužit će mu kao početni kapital za ostvarenje te plemenite vizije.
LEDENE STUPE
Himalajski ledenjaci kao golemi spremnici slatke vode za ovo područje znače život.
Ipak, stanovnici Ladakha svakog su proljeća suočeni s akutnom nestašicom vode kada je ona najpotrebnija – za početak sadnje i sjetve.
Tom starom problemu od pamtivijeka se pokušavalo doskočiti na različite načine.
Najnovije inovativno rješenje Sonama Wangchuka jest zamrzavanje vode planinskih potoka u visoke stožaste humke koji zbog male površinske izloženosti Suncu polako oslobađaju vodu, pa tako služe za navodnjavanje sve dok sredinom lipnja ne počne stizati voda od otapanja prirodnih ledenjaka.
Wangchuk kaže da mu se ideja o umjetnom ledenjaku kristalizirala prilikom prelaska preko jednog mosta: “Vidio sam da se led zadržao ispod mosta koji je na 3000 m, što je najtoplija i najniža nadmorska visina u cijelom području, i to u svibnju, pa sam zaključio – led otapa izravna Sunčeva svjetlost, ali ako ga zaštitimo od Sunca, ledenjak možemo imati i ovdje.”
Tako je 2013. godine s učenicima iz SECMOL-a započeo rad na prototipu umjetnog ledenjaka nedaleko od sela.
Prototip iz 2013./2014. godine napravljen je pomoću sredstava prikupljenih putem internet kampanje, zahvaljujući čemu je postavljeno 2,3 km cjevovoda.
Ta je stupa svojim otapanjem poslužila za sadnju 5000 sadnica topole.
Projekt izgradnje ledenih stupa uspješno je nastavljen, pa mu je 2016. godine Zaklada Rolex, koja svake druge godine dodjeljuje nagrade pojedincima s inovativnim idejama koji svijet čine boljim mjestom za život, dodijelila nagradu u iznosu od 100 000 švicarskih franaka u cilju daljnjeg razvoja i primjene tog koncepta.
Sam koncept ledenih stupa temelji se na jednostavnoj ideji: voda planinskih potoka zimi se cijevima dovodi nadomak sela. Voda se potom usmjerava okomito i raspršuje, zbog čega se pri temperaturi od -20 °C do -50 °C smrzava prije dodira s tlom.
Tijekom nekoliko tjedana formira se ledeni humak koji su nazvali ledena stupa zbog sličnosti s narodu bliskim budističkim stupama.
Najveći su izdatak cijevi koje dovode vodu od izvora do mjesta gdje se podiže stupa. Jednom kada su cijevi položene, stupe se mogu graditi iz godine u godinu s malim troškovima.
“Početno ulaganje u infrastrukturu po litri vode iznosi Rs 0,025 (0,09 kuna), a nakon tog ulaganja, voda je zauvijek besplatna”, kaže Wangchuk.
Prosječna visina stupe iznosi 35 – 40 metara i može pohraniti do 16 000 kubičnih litara vode, što je dovoljno za navodnjavanje 10 hektara zemlje. Izgradnjom 80 – 90 ledenih stupa Wangchuk planira riješiti problem nestašice vode u Ladakhu.
SECMOL predvođen Wangchukom radi na usavršavanju pojedinih komponenti procesa izrade ledene stupe jer kako sam kaže: “Trenutna tehnologija može se usporediti s tehnologijom za proizvodnju automobila prije 70 godina.
Želimo postići da proces traži minimalnu ljudsku intervenciju, tako da ga jedna osoba može pokrenuti i da funkcionira tijekom cijele zime.”
- Cijevi dovode vodu od planinskih potoka koji nastaju otapanjem ledenjaka.
- Središnja je struktura u obliku iglua; u nju se ulazi malim tunelom natkrivenim plastičnom folijom. Tu je sustav kojim se određuju visina cijevi i protok vode. Oko tog središnjeg dijela nabacano je granje oko kojeg se formiraju naslage leda, a koje će ledenoj stupi dati strukturnu čvrstoću.
- Visinska razlika između potoka iz kojeg se uzima voda i mjesta gdje se formira stupa stvara dovoljan tlak, tako da nije potrebna nikakva pumpa za stvaranje vodoskoka.
- U dodiru s ledenim zimskim zrakom voda se smrzava i za nekoliko tjedana formira se ledena stupa.
- Tijekom proljetnih mjeseci voda se polagano otapa i služi za navodnjavanje polja.
1 Urdu jezik jedan je od 24 nacionalna jezika u Indiji. Razvio se pod utjecajem perzijskog i arapskog jezika za vrijeme Mogulskog Carstva. Urdu se piše oblikom nastalika, modificiranog perzijsko-arapskog pisma.
Autor: Dijana Kotarac
Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!
TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!
Prijave i info:
Maja Cvjetanović Laboš
098/953 7245
Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!
(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i putem skype-a!)
https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook
bglavac
edin.kecanovic
