Nije drugo nego obnavljanje patnje u kojoj slijedi mućan duševni povrat zasut tradicijama, dubinama besmisla i predrasuda. Nađeš se na raskošnom kolosjeku gdje nisi trebala biti i shvatiš da je sva potraga bila gubljenje vremena,besmislena utvrda osedlane svijesti. Nema se što tražiti, dodavati, oduzeti, treba slijediti misao koja se javi bez obzira ako ti se ćini nemoguća, neprihvatljiva. Sve što dolazi nosi nešto novo, protkano starim nikako ono što tražiš, potajno želiš. A to novo dogma je izgubljenog vremena, isprepletena korjenima prošlosti vezana lancima stvarnosti. Osjećaš se sama na raskršću puteva, a nisi sama jer si obasjana ljubavlju koja te vodi dalje, dalje,koja je uvijek bila uz tvoj bok.

Nenadano se nađeš pred vratima ohrabrenja i bojiš se ući. Neznaš što je iza vratiju. Dali ohrabrenje ili ćeš pasti u novu zamku koju ti spremaju okolnosti na tom čudnom putu vremena.  Naći ćeš neke  nove okolnosti isprepletene dubokim korjenima postojanja. Nedaj se sputati, ako želiš obući novo ruho koje te ćeka iza vratiju ohrabrenja, imaj na umu da je to novo ruho protkano starim nitima.Neka te to ne brine, snaga i znanje je u tebi, pametno ju primjeni na prvim koracima iza vratiju. Ne dozvoli da te zavede prošlost,jer prošlosti nema,  vremena nema, sve je igrokaz koji se ponavlja iznova,sa novim akterima i novim okolnostima a u principu istim. Nikako ne dozvoli da i dalje igraš ulogu  izgubljene statue u napuštenom, zaboravljenom zamku prošlosti.

Ne traži izgubljeno vrijeme jer ono ne postoji, postojiš ti, jedina koja u svemu tome ima smisao.  Primjeni ga na svaku situaciju, ne obaziri se na nikog i ništa, uzjaši hrabro sve iluzije, vini se visoko, daleko od besmisla stvarnosti. Ne traži izgubljeno vrijeme, ništa nije izgubljeno, nikada nije ni bilo. Otvori vrata i idi,TI to možeš,samo Ti.