Srce je kao nar pun koštica, iako nar pomalo liči na srce sa njegovim klijetkama i pretklijetkama, meni pomalo liči i na mozak sa svim moždanim komorama i pretkomorama.

I naše srce je ponekad kao nar pun sjemenki, puno želja, htijenja, sabijenih emocija, ali do svega toga nitko ne može doći, ako ne otvorimo srce.

Nitko ne zna što se krije u zatvorenom ljudskom srcu, iako naše pobune i žalopojke na sve i svakoga; na roditelje, na djecu, na partnere, prijatelje, kolege, susjede itd. ilustrira naše nezadovoljstvo o našem srcu ne govori ništa.

Zato, otvorimo svoje srce.

Kaže se: "Ako nemaš sreće raditi posao koji voliš, zavoli ono što radiš!"

Ako ne volimo ljude, onda ih ni ne razumijemo i svako druženje je zamorno i dosadno.

Ako ne volimo sebe, svaki korak nam je težak.

 Kad nema ljubavi, nema ni životne radosti.

Samo ljubavlju privlačimo ljubav.

Samo punog srca smo sposobni za velike stvari.

Mukotrpna svakodnevica bi bila neizdrživa bez ljubavi.

Samo živeći otvorenog srca, svaki naš dan može biti radostan, pa čak i kad je teško naći ćemo u svom srcu razloge za svaki novi korak i radost zbog učinjenog koraka.