Uđi u moje cipele
i reći ću ti kako je ovdje
gdje ja živim i dišem
pa ćeš shvatiti kako je,
a za ono što ti jasno nije
saznat ćeš zašto ti ovo pišem.
Moje cipele su drugačije,
možda su crvene, možda i crne,
dok šećem i sunce me grije,
a srce mi drhti
kao kod plašljive srne.
Znaš da ti nikad više neću reći,
ono što sam rekla mnogo puta,
a sunce i dalje zlatne zrake lije
i mjesec tamnim nebom beskrajno luta.
Sve je drugačije iz perspektive moje
svijet nije ono što gledaš ti,
ne mogu ga gledati kroz oči tvoje,
jer ne možemo biti isti svi.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
bglavac
edin.kecanovic
