| Bagerima na umjetnost! | |||
 | |||
| Uklanjanje megalita na Gagarinovom putu | |||
| U tri dana bagerima i dizalicama uklonjeno je devet kamenih stupova postavljenih 2004. Svaki ima valjane lokacijske dozvole, ali i klauzulu da ih Grad može ukinuti bude li potrebno. | |||
Litopunktura Zagreba, oblik umjetničkog rada u cilju očuvanja životnih tokova ekološki labilnih prostora, međunarodni je rad umjetnika iz Hrvatske, Slovenije i Njemačke pod vodstvom svjetski priznatog akademskog kipara Marka Pogačnika. U prosincu 2008. godine megalit viši od tri metra i težak 20 tona premješten je s lokacije između Muzeja suvremene umjetnosti i zgrade Ine.
Ponuđeno je šturo obrazloženje o prenamjeni prostora, ali se iz Gradskog ureda za prostorno uređenje tvrdilo da Zrinjevac uređuje taj prostor zbog "zbog brojnih prigovora građana". Lokacija na kojoj je megalit stajao i dalje je natrpana plakatima, upitno je kakva je to prenamjena prostora na lokaciji na kojoj izgradnja nije moguća. Megaplakati su OK, ali umjetnost prirode u vidu granitnog megalita ne. No 8., 9. i 10. siječnja taj događaj poprima nove dimenzije iz kojih se jasno vidi da je prenamjena prostora za megalit samo paravan, iza kojeg stoji sustavna namjera o uklanjanju umjetničkih djela iz prostora Grada. Pitanje je što se to dogodilo u Gradu da se na ovakav proračunat način umjetnička djela u tajnim operacijama odvoze kamionom u neko stovarište gdje ih čeka sudbina da budu tretirani kao hrpe kamena na nekom depou? Lokacijska dozvola koju svaki kamen posjeduje kaže da "skulpture mogu stajati na odobrenom prostoru dok Grad navedeni prostor ne bude privodio drugoj namjeni ili preuređivao". Stupovi visine čovjeka od bračkog kamena što se stapaju s prirodnim okolišem postavljeni su na takvim lokacijama na kojima je očigledno da se prenamjena nije dogodila zadnjih 30 godina, mali sačuvani rubni dijelovi rijetkih zelenih površina u Gradu. Ako je toliko očigledno da sam kamen na tim lokacijama nikome ne smeta, i da se lokacije sigurno neće izgrađivati ni preuređivati, zar je upitna njegova umjetnička vrijednost? Evo odgovora na to pitanje: Za svoj rad autor je dobio nacionalnu nagradu 2008. za umjetnost u prirodnim i gradskim prostorima, a svake godine zadnjih 30 godina vodi slične projekte i radove u gradovima širom svijeta. Sam rad u Zagrebu predstavljen je nakon postave 2004. javnim predavanjem u Europskom domu, izdan je detaljni katalog – vodič sa stručnim recenzijama, objavljeni članci u novinama i časopisima, prikazan prilog na televiziji. Ako takav način rada Grad više nije priznavao i ako kriteriji odlučivanja ne mare za umjetnost, je li to moglo značiti da nijedan umjetnički rad više nije siguran u gradu? Prolazeći Gajnicama pitam se čeka li ista sudbina i 20-ak različitih kamenih skulptura koje tu ukrašavaju zelene površine već godinama? Ista sudbina mogla bi zadesiti i preostale umjetničke postave na sjevernom Savskom nasipu, jer ako je jedna maknuta radi preuređivanja i prenamjene prostora kao što piše u dozvoli, što je s ostalim postavama koje se nalaze na istom prostoru? Autor projekta nije bio kontaktiran, što je i logično jer ovakvu akciju uklanjanja nije moguće obrazložiti. Grad je tražio udrugu koja je 2004. neprofitno organizirala taj međunarodni projekt koji je ostao u vlasništvu Grada, a samo u svrhu uručenja službenog dopisa da ukloni kamenje o vlastitom trošku ili da plati troškove uklanjanja gradskim službama. Zato pozor svim umjetnicima koji su do sada radili ili će raditi za javne prostore Grada, neka na stranu stave dovoljno vlastitih sredstava kako bi mogli svoj rad i ukloniti kad više neće biti potreban Gradu!!! Zagreb, Quito, Prag i Ljubljana su samo glavni gradovi, pored još mnogo manjih gradova sa sličnim postavama, sve međunarodni projekti pod vodstvom Marka Pogačnika. Potrebno je spomenuti i dva pogranična projekta istog autora za povezivanje krajolika u cjelinu, prvi na tromeđi Slovenije, Mađarske i Hrvatske, te zajednički projekt četiriju hrvatskih i četiriju slovenskih općina 2007. na gornjem toku Kupe. Oba projekta su u potpunosti financirana iz rigoroznih Europskih fondova, što je samo znak koliko je u Europi litopunktura prihvaćen način umjetničkog izražavanja koji povezuje ljude i prostor u kojem oni žive, te obogaćuje turističku ponudu kraja. Ako na internetu potražimo pojam Litopunktura Zagreb, otvaraju se mnogobrojne stranice tekstova raznih pojedinaca, grupa, članci iz Večernjeg, Jutarnjeg, Vjesnika, knjižara koje prodaju vodiče... svakako se može reći da je širok krug javnosti upoznat s ovim radom, što samo odražava njegovo značenje za Grad. Zagreb je prvi i jedini grad na svijetu koji je uklonio litopunkturu i umjetnost sa svojih zelenih površina, bez pokušaja dogovora, obrazloženja, preko noći, kao u doba spaljivanja knjiga.
Ovim činom otvoren je medijski prostor u kojem će se u raznim novinama, časopisima i na internetu pokušavati objasniti kakav je to glavni grad u kojem umjetnost prihvaćena i poznata po cijelome svijetu više nije potrebna. Osim autora pisat će mnogi ljudi potaknuti nepravdom i načinom odnosa prema umjetnosti kako bi objavili, oslikali i proširili istinu što većem broju ljudi. Ako je do sada za litopunkturu znalo mnogo ljudi, sad kad je nema za nju će ih saznati još mnogostruko više. Istina se ne može maknuti kao kamen, ni ušutkati, bit će zapisana, tumačena i ovjekovječena na mnogim jezicima svijeta, a popraćena slikama zatrpanih rupa, bagera i kamiona s izvađenim kamenovima na samo jednom jeziku koji će svi dobro razumjeti. Gledano iz perspektive približavanja Hrvatske Europi, upitno je kako ta Europa može uopće shvatiti ovakav čin jednostranog ponašanja prema umjetnosti koja je njoj dobro poznata. Vjerojatno ga ne može shvatiti, ni prihvatiti. Radi ovakvih poteza nas i gledaju s odstojanjem sve ove godine. Onaj tko je donio odluku da se litopunktura ukloni ne brine o tome kako nas Europa vidi i kako nas shvaća. Pokazivanjem svoje moći rušenjem umjetnosti, što se inače tijekom povijesti događalo u ratovima, možemo se samo pitati kamo će nas to odvesti, u Europu ili u srednji vijek? Koja je to nova kvaliteta koja se nudi, ako se već nešto ruši jer nije dovoljno dobro??? Koji su razlozi uklanjanja litopunkture? Ako nema odgovora na ta pitanja, moguće je, a još nije kasno, da se pogreške priznaju i isprave tako da se autoru omogući vraćanje kamenova na lokacije na kojima su bili. Taj potez Grada bio bi pozitivno popraćen u medijima, baš kao i 2004., i u javnosti bi se pokazalo da ipak ima prostora i sluha za umjetnost u Zagrebu. "Autor je poslao protestnu notu Ministarstvu kulture, a svi mi koji ovo čitamo možemo dati svoj DA za ekološku umjetnost, za ljepotu, za slobodu izražavanja, za međunarodnu suradnju, za povezivanje, za pravedno informiranje, za komadić prirode, trave i kamena u gradu, a svoj NE za rušenje umjetnosti, za moć što pripada u stari vijek, za izolaciju od svjetskih zbivanja, za neprihvaćanje napretka...", ističe se u priopćenju Miroslava Juraja i ostalih suradnika Marka Pogačnika. Net.hr |
edin.kecanovic
