Gotovo svatko je barem jednom u životu osjetio neobičan unutarnji nemir – osjećaj da nešto duboko poznaje, nešto duboko skriveno unutar, ali se toga ne može sjetiti. Kao da u nama postoji tiho znanje bez riječi, sjećanje bez slika, istina bez objašnjenja. U vedskom pogledu na svijet, taj osjećaj nije psihološka iluzija, nego trag nečega vrlo stvarnog – duša se sjeća prošlog života, ali ga um ne pamti.
Jyotish uči da se u trenutku rođenja događa nešto presudno – prekid kontinuiteta sjećanja. Duša ulazi u novo tijelo, ali ne ulazi "prazna". Ona donosi karmu, sklonosti, strahove, talente, navike i nevidljive obrasce. Ono što ne donosi jest jasno sjećanje na prethodne živote. Taj gubitak pamćenja nije kazna, nego nužnost. Bez njega, novi život ne bi bio moguć.
U tom procesu ključnu ulogu imaju Mjesec i Ketu.
Mjesec je u Jyotishu pokazatelj uma, emocija, pamćenja i subjektivnog doživljaja stvarnosti. On stvara osjećaj "ja sam ovo tijelo", "ja sam ova osoba", "ovo je moj život". Bez Mjeseca ne bismo imali kontinuitet svijesti, ali upravo zato Mjesec i veže dušu za novo iskustvo. On stvara novi emocionalni identitet, novu osobnost, novu priču.
Ketu, s druge strane, predstavlja sve ono što smo već proživjeli i završili. On je planet odvajanja, "rezanja", brisanja. Ketu ne dodaje – on uklanja. Kada se duša utjelovi, Ketu "odrezuje" svjesno sjećanje na prošla postojanja. To je ono što bismo mogli nazvati karmičkom amnezijom. Ne zato što prošli život nije važan, nego zato što bi njegovo jasno pamćenje omelo sadašnju lekciju.
Zamislimo dijete koje bi se sjećalo vlastite smrti iz prošlog života, svojih bivših odnosa, grijeha, trauma, gubitaka. Takav um ne bi mogao započeti iznova. Strah, krivnja i vezanost bi paralizirali slobodu izbora. Zato Ketu briše sjećanje, ali ne briše znanje. Ono ostaje u obliku instinkta, talenta, straha bez razloga, deja vu osjećaja, privlačnosti prema određenim temama ili ljudima koje "prepoznajemo" bez objašnjenja.
Tu nastaje paradoks ljudskog postojanja – ne sjećamo se prošlih života, ali živimo njihove posljedice.
Netko se boji duboke vode, a nikada nije doživio sličnu traumu u ovom životu. Netko ima snažan poriv prema duhovnosti već kao dijete. Netko osjeća težinu postojanja bez vidljivog razloga. Sve su to odjeci Ketua – ne sjećanja, nego rezonance.
Rahu, nasuprot Ketuu, stvara novu želju. On gura dušu prema budućnosti, prema iskustvima koja još nisu proživljena. Ako Ketu briše prošlost, Rahu stvara glad za novim. Upravo ta os Rahu–Ketu čini da čovjek istodobno osjeća prazninu i nemir – jedan dio duše zna da je nešto završeno, drugi dio želi nešto novo, a um stoji između, zbunjen.
Zašto se, onda, uopće pitamo tko smo bili prije rođenja? Zato što duša nikada u potpunosti ne zaboravlja. Ona samo šuti. Sjećanje ne dolazi kroz slike, nego kroz čežnju. Umjetnost, glazba, poezija, romani, ljubavne veze – sve su to pokušaji da se dotakne ono izgubljeno. Čovjek stvara jer osjeća da mu nešto nedostaje. Ne novac, ne odnos, ne status, nego osjećaj doma. I taj dom nije geografsko mjesto, nego stanje svijesti u kojem duša pamti tko jest.
U duhovnoj praksi često se kaže da duhovni put nije učenje, nego prisjećanje. Ne prisjećanje prošlih života u doslovnom smislu, nego prisjećanje vlastite istinske prirode. Kada se ego utiša, kada se Mjesec smiri, a Rahu izgubi "svoju glad", tada se Ketu prestaje doživljavati kao praznina i počinje se osjećati kao mir.
Zato se neki ljudi, unatoč uspjehu, osjećaju prazno. Zato drugi, iako žive skromno, osjećaju duboku povezanost sa životom. Prvi traže sjećanje izvana, drugi ga nalaze iznutra.
Ne sjećamo se tko smo bili prije rođenja jer ovaj život nije zapravo nastavak priče, nego, u biti, novo poglavlje. A svako novo poglavlje zahtijeva tišinu na početku. Da bi se mogla ispisati nova rečenica, prethodna mora završiti.
Ketu zatvara knjigu. Mjesec otvara novu. A duša čita između redaka.
I možda je upravo to razlog zašto ponekad, u tišini, u snu, u glazbi ili u nekom neobjašnjivom trenutku, osjetimo da nismo stranci ovdje, nego putnici koji su se, barem na trenutak, prisjetili sebe.

Zaključimo ovu godinu s vjerom da nas čeka put ispunjen s više istine, svjetla, ljubavi i unutarnjeg mira. To vam želim od srca - svim čitateljima "Magicusa"!

S poštovanjem,
Nikola Đurđević, vedski astrolog
Web stranica: https://jyotish-vedska-astrologija.com/
Facebook stranica: https://www.facebook.com/nikoladurdevic108