Sigurno smo svi jednom u životu čuli priču o Veneri i Plutonu ako se već negdje kroz život i nismo susreli sa njom. Kakav je to urnebesan spoj, tanka je granica između ljubavi i mržnje jer ovdje ljubav živi samo ako je nemoguća ili neostvariva. Ovdje ništa nije polovično, kada se napravi korak onda se ide do kraja pa koja god da je cijena tog puta…  

Ovo su odlasci koje zauvijek pamtimo, susreti koji nas pretresu, ovo su emocije koje su duboke, intenzivne ali i teške. Ovo je misao koja nam je okupirala dušu i tijelo i sve riječi koje su ostale zarezane duboko u našoj podsvijesti. Ovo je na kraju svega naša podsvijest. Naš paket iz prošlosti, prošlog života i naš susret sa obrascima koje donosimo sa sobom. Glavna priča je obrazac ponašanja, obrazac ljubavnog života, susret sa smrti. Jer Pluton je kralj podzemlja, on se ne boji smrti, ne boji se suočavanja, on ovdje ide u susret tom iskustvu i želi ga produbiti kako bi na kraju shvatio da je dio njega.

Takva su i naša iskustva ovih dana u blažem ili totalnom krajnjem obliku. Možda se moramo suočiti sa ljutnjom, ljubomorom, krivicom i svime onime što dugo trpamo pod tepih. Možda smatramo i da nije problem u nama pa nas to dovodi do osjećaja ludila. Možda nam i financijska situacija predstavlja teškoću ili ne vidimo izlaz tamo gdje se nalazimo…

Ovdje smo primorani prije svega napraviti promjenu kroz odnose: produbiti odnos ili restrukturirati postojeći. Napraviti promjenu kroz sve ono što smatramo vrijednim, a što je najvažnije promjenu kroz sebe. Imamo priliku spustiti se u vlastite dubine i zagrliti se, iscijeliti sebe, prestati trčati od straha ili bježati od ljubavi, probuditi moć koju ovaj spoj nudi… priznati si da smo vrijedni ljubavi i odbaciti sve ono što ona nije. Makar to značilo i umrijeti u sebi… jer upravo iz mulja lopoč raste…