Pišući o Saturnu, bilo je neizbježno spomenuti i karmu, a onda me upravo to podsjetilo na neke važne stvari koje treba spomenuti, a koje mi se čine važnim za razumijevanje karme i nadovezuju se na ono što je bilo rečeno u postu Karma.
Naime, kao što smo rekli, karma nije kazna, čak nije uvijek niti ono pravilo što siješ to i žanješ.
To je sagledavanje neke lekcije sa više strana. Primjerice, duša odluči učiti o ljudskim odnosima i u jednom životu živi ulogu kralja ili nekog bogataša, koji može, a i ne mora bit bahat i zločest. U drugom životu duša uči o meduljudskim odnosima s pozicije nekog radnika ili siromaha, ali ne jer je bila bogata ili bahata u prošlom životu, nego želi spoznati i drugu stranu odnosa.
Nadalje, karma su nezavršene lekcije, a sve lekcije se svode na samo jednu lekciju. Prosvjetljenje.
To bi značilo da nije bit u tome da savladamo npr. poštenje u jednom životu, pa manipulaciju u drugom, pa pomaganje u trećem itd. Nego nam te lekcije služe da spoznamo sebe i dosegnemo prosvjetljenje.

To nadalje dovodi do toga da niti ne postoji neki određeni broj lekcija, nego su nam one date da nas probude ili osvjeste.
Druga važna stvar je kako se te lekcije odrađuju. Može na više načina, ali u svakom slučaju to nije po principu zatvorske kazne od 20 godina pa smo poslije iako nam te lekcije upravo tako izgledaju.
Savladavanjr lekcijs karme ide po principu spoznaje. Ako spoznamo svoju lekciju u životu, više nema potrebe da odrađujemo karmu.
Ako dođemo do stanja prosvjetljenja, nema potrebe više niti da se vraćamo uopće na Zemlju, jer smo podigli razinu i sve spoznali automatski.
Dakle, dok ne dođemo do spoznaja bilo koje vrste ostaje nam da to pronađemo na bilo koji način. Što nam je viša svijest to ćemo lakše spoznavati.
Ukoliko nismo uopće svjesni sebe i svog života, tada nam se karma javlja u obliku životnih situacija, koje nama izgledaju teške (nekom drugom je to možda dječja igra).
Na toj razini situacije su nam grozne, a za njih uvijek imamo spremnu neku optužbu i pokušavamo je mijenjati, mijenjajući druge ili okolnosti i uvjete te situacije ili se pak ljutimo i bijesnimo. No, najčešći je stav da bježimo od jedne situacije i ulazimo u drugu vrlo sličnu, težeći da dođemo u stanje bez problema ili u najmanju ruku bez tih situacija koje nas plaše i proganjaju. Tako trčeći i bježeći se zapravo vrtimo kao hrčak u kotaču, neprekidno ulazeći u slične ili iste situacije u nastojanju da pobjegnemo iz one prethodne.
Takva situacija na našu žalost nikada ne stiže, jer iza takve želje stoji naš strah i potreba da se izbjegavaju problematične situacije, a uzrok tome je naš osjećaj bespomoćnosti i da se nailazimo u bezizlaznoj situaciji.
Glavni uzrok tome nalazi se u nama samima, jer sve ono čega nismo svjesni ili nismo razriješili unutar sebe, javlja se u obliku vanjskih situacija. To pojednostavljeno rečeno izgleda da živimo u svom hologramu ,stvarajući situacije i probleme, jer nismo svjesni sebe i svog unutranjeg stanja. Ukolilo radimo na sebi, osvjećujući svoje mane i vrline i da smo duše, iskre Boga ,tada više ne proozvodimo situacije i probleme, a ono što nam dolazi više ne doživljavamo kao prijetnju nego kao nešto normalno i znamo da će se to riješiti. U tom slučaju situacije se bezbolno rješavaju, nekada i samo skliznu i odu iz našeg života. To je stanje bez problema, kada mi to ne doživljavamo kao problem, a da ih ne bi uopće imali. Bit karme je da spoznajama dođemo do odgovora, a ne da teškim i napornim životom odrađujemo kaznu (karmu). Što više radimo na sebi, podižući razinu frekvencije i životne svijesti, to brže i više spoznajemo i napredujemo na putu do prosvjetljenja.