U pitagorejsko-platoničkoj tradiciji postoje dvije velike znanosti o kretanju (Platon, Država, VII, 530d): astronomija i

harmonika (glazba). Danas tome valja pridodati još i treću: simbolično tumačenje kretanja i njegovih vrsta (cf. premda neezoterično, djelo H. Jennva, Kymatics, Basel, Basilius z Press, 1966).

„... razvrstavajući sva stvorenja u ljestvicu evolucije, [Moj-sije je] kao nepogrešivo mjerilo usvojio njihovo kretanje, način promjene mjesta u prostoru." (O.M. Aivanhov, O.C, sv. II: Spiritualna alkemija, str. 58) (cf. Post, 1,20-3, 19; 7,2-8, 19; Izl, 7, 10 - 10, 15; Lev, 11; Pnz, 14, 3-21).

v. glazba sfera, jezik prirode, precesija ravnodnevnica, zvuk.