ZNANOST O IMENIMA
Tradicijska znanost što obuhvaća sva ezoterična znanja i prakse temeljene na riječima, shvaćenima ne kao proizvoljni znakovi društvenog porijekla i lingvističkog reda, nego kao zvukovi i pismena što korespondiraju onome Što označuju,
kao simboli i energije, kao sama bit bića.
..Čovjek je dao imena stvarima nadovezujući se na njihovu prirodu i otkrio je pismo, stvorivši tako riznicu za čuvanje pamćenja." (Pitagorejac Eurifamos, III. st. pr. n. e, navod prema Stobeju) Između ostalog, znanost o imenima obuhvaća:
glasovni simbolizam (v. prirodni jezik);
okultnu etimologiju (npr. Platon, Kratit),
znanost o formulama, mantrama i talismanima,
inicijacije pod pokroviteljstvom Tota / Hermesa / Merkura,
kozmologiju ,rkozmogoniju (naročito u Crnoj Africi; cf. Afrička prisutnost; Presence africaine, br. 47. 1963, str. 73-91; br. 52, 1964, str. 162-166;, u Tantrizmu: cf. P. C. Chakravarti, The linguistic speculation of the Hindus, Calcutta, U.P, 1933, 496 str).
onomantiju (gatalačku znanost što se temelji na razmatranju općih imenica ili vlastitih imena),
- hijeronime, devize, krikove, lozinke, bajalice, blagoslove.
Vrhunce razvoja, znanost o slovima doživjela je u:
Egiptu {Knjiga mrtvih, 1450. g. pr. n. e. ?, prij. na fra ne. Le Uvre des morts, izd. Omnium littćraire, 1954),
u Mezopotamiji {Babilonski ep o Stvaranju, 1900. g. pr. n. e. ?, pločica VI, prij. na franc. Le poeme babylonien de la Crćation, izd. A. Maisonneuve, 1935),
u Crnoj Africi (G. Dieterlen, Sveti tekstovi Crne Afrike, cf. Textes sacrćs d'Afriquc noire, izd. Gallimard, 1965);
u Indiji (npr. Jaimini, Mimćmsasutra, II. st, I. i II),
u Tibetu,
u središtima jevreiske Kabale (hebrejske) (prvenstveno u Palestini, Provenci, Španjolskoj i Njemačkoj),
u islamskim zemljama, s izvorištem u meditiranju na Imena Allaha.
V. Božje Ime, deviza, ime (doktrina o imenu), izrijek, jezik, 446 Riječ, tradicijske znanosti.
B. R. Rolt-Wheeler. ..La puissance du mot". Astrologie, svibnja 1934; A. Roland de Rcneville, Univers de la parole, izd Gallimard.