PROČITANO

715

PUTA

OD 14.01.2018.

ZEN (imenica i pridjev)

Vezani članci

Pierre Riffard

ZEN (imenica i pridjev)

Japanska riječ, način izgovaranja kineskog tch'an (V).

Ogranak grane Budizma koja osim Žena uključuje Dhvana-budizam u Indiji (počevši s Kašvapom, 522. g. pr. n. e), Tch'an u Kini (počevši s Bodhidharmom 520. g.), japanskog porijekla (počevši 806. g. s Dengvo-daishijem).

BUDIZAM meditacije:

indijski
kineski
japanski
tibetanski
korejski
vijetnamski

Dhvtinu	: Mahakasvapa, 522. pr. n. e
Tch'an	: Bodhidharma, 520. g.
Zen	: Dengy6-daishi,806. g.
Hvan san
Sćn
Thiin	: Vinitaruci, 580. g.

Obilježja Zena:

načela: urodenost „buddhinske prirode" u svakom biću ispod slojeva neznanja, poricanje dualizma;

metode: koan, fizički rad, meditacija, siromaštvo, skromnost, šatori, preziranje knjiga i svetih slika, prenošenje s učitelja na učenika;

umjetnosti i vještine: umjetnost vrtova, slikarstvo, pjesništvo, gađanje lukom i strijelom, čajna ceremonija, put cvijeća.

Ezoterične škole Zena:

- Tendai škola (osnivač Dengy6-daishi 806. g),

- Shingon škola (osnivač K6bo-daishi 807. g) (v. Vajravana),

Rinzai škola (osnivač Eisai 1191. g),

Lotos škola (osnivač Nichiren 1257. g).

V. buddhinski, koan, šatori, trenutan, Tch'an.

B. (studija) D. T. Suzuki, E.B.Z; (antologija) Textes fondamentaux du Bouddhisme japonais, izd. A. Mirhel, 1965; (umjetnost) Shin'ichi Hisamat-su, Zen and the fine arts, Kodansha international Itd, 1971, 400 str (engl. prij. sjap).