ZEN
(imenica i pridjev)Japanska riječ, način izgovaranja kineskog tch'an (V).
Ogranak grane Budizma koja osim Žena uključuje Dhvana-budizam u Indiji (počevši s Kašvapom, 522. g. pr. n. e), Tch'an u Kini (počevši s Bodhidharmom 520. g.), japanskog porijekla (počevši 806. g. s Dengvo-daishijem).
BUDIZAM meditacije:
indijski
kineski
japanski
tibetanski
korejski
vijetnamski
Dhvtinu |
: Mahakasvapa, 522. pr. n. e |
Tch'an |
: Bodhidharma, 520. g. |
Zen |
: Dengy6-daishi,806. g. |
Hvan san |
|
Sćn |
|
Thiin |
: Vinitaruci, 580. g. |
Obilježja Zena:
načela: urodenost „buddhinske prirode" u svakom biću ispod slojeva neznanja, poricanje dualizma;
metode: koan, fizički rad, meditacija, siromaštvo, skromnost, šatori, preziranje knjiga i svetih slika, prenošenje s učitelja na učenika;
umjetnosti i vještine: umjetnost vrtova, slikarstvo, pjesništvo, gađanje lukom i strijelom, čajna ceremonija, put cvijeća.
Ezoterične škole Zena:
- Tendai škola (osnivač Dengy6-daishi 806. g),
- Shingon škola (osnivač K6bo-daishi 807. g) (v. Vajravana),
Rinzai škola (osnivač Eisai 1191. g),
Lotos škola (osnivač Nichiren 1257. g).
V. buddhinski, koan, šatori, trenutan, Tch'an.
B. (studija) D. T. Suzuki, E.B.Z; (antologija) Textes fondamentaux du Bouddhisme japonais, izd. A. Mirhel, 1965; (umjetnost) Shin'ichi Hisamat-su, Zen and the fine arts, Kodansha international Itd, 1971, 400 str (engl. prij. sjap).