VOZILO
1) Vozilo života, suptilno vozilo.
Izraz potječe iz grčkog (doima), iz aleksandrinske filozofije, a njime se označuju suptilna tijela (V) jer ona nose dušu put planeta, nebesa ih" bogova. Vozilo je astralne prirode (ih pneumatične, ovisno o kontekstu).
„Suptilno vozilo duše" (Haldejska proročanstva, frg. 120) (Platon je govorio o „krilima duše"; Fedar, 249).
v. astralan, putovanje, suptilno tijelo.
B. E. R. Dodds, Proclus, The Elements of Theology (1933) Oxford, II. izd, 1963, str. 196-210, 313-321; H. P. Blavatskv, Isis devodee, prij. s engl, izd. Adyar.
2) BoŽansko vozilo.
U Hinduizmu i Vajravana-budizmu „vozilo bogova" nije naziv za svemirsku letjelicu kako su neki bih skloni povjerovati (npr. E. von Daniken, Povratak zvijezdama), nego simbolični nosilac; npr. Višnua nosi Garuda (orao, neprijatelj zmija) (za vrijeme svojeg meditacijskog sna, Višnu je ležao na smotanoj Ananta-Ševi, zmiji koja pliva površinom Kozmičkih Voda i čija se glavna glava izdiže nad Višnuovim Čelom).
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
