VANJSKA DUŠA
Duša odijeljena od tijela, bilo djelomično (npr. sjena, placenta), bilo potpuno (u obliku životinje, predmeta).
Vanjske duše su: duša pokojnika, moć bića rođenog istog trenutka kad i neko drugo biće shvaćeno kao referenca (cf. blizanci), totem, amajlija, anđeo čuvar, duh zaštitnik pojedinca...
„Jedan od ciljeva inicijacije često je uspostavljanje vanjske duše pojedinca: njegovi se zubi polažu u svetište, u neko drvo što će ubuduće biti boravištem njegove vanjske duše." (M. Mauss, Manuel d'etnographie, P.B. Payot, str. 224).
V. daimon, duh pomagač, genij, totem.
B. E. S. Hartland, The legend of Perseus, 1894-18%, London.