PROČITANO

630

PUTA

OD 14.01.2018.

Silvija Butković i "Oslobođena kap"

RIJEKA 18. svibnja 2007. g. u 19,00 sati

SILVIJA BUTKOVIĆ I "OSLOBOĐENA KAP"

RIJEKA 18. svibnja 2007. g. u 19,00 sati

VSDR - Užarska 2/III

U petak, 18.05/07, u 19 sati održala se promocija knjige «Oslobođena kap» haiku-poezije, kao i izlozba foto-haigi autorice Silvije Butkovic iz Đakova u udruzi Slobodna Država Rijeka.

Uz autoricu, prisutni su bili gdin. Borivoj Bukva koji je prisutnima čitao recenziju napisanu sa strane prof. Jadrana Zalokara (bio je spriječen) kao i «Ministar za kulturu» SDR Bozidar Milinovic, koji je pozdravio prisutne dajući naglasak na zadovoljstvo koje ima predstaviti osobu koja je po treći put ove godine dobila nagradu u Japanu za svoju haiku-poeziju.

Za umjetnicu gđu. Butkovic mozemo reci da inspiraciju pronalazi u uvalama tišine svog otoka Losinja , naime tamo provodi svoje djetinjstvo, i u srcu slavonske ravnice-gradu Đakovu.

Diplomirala je na visoj komercijalnoj školi u Slavonskom Brodu. Udana je i ima dvoje djece.

Unatoc velikoj poslovnoj angaziranosti jos uvijek pronalazi slobodno vrijeme za ono sto ju najvise privlači, a to su fotografija, pisanje poezije i proze uz radove iz domene japanske knjizevnosti (haiku i haige)

U udruzi VSDR se predstavila promocijom knjige «Oslobođena kap» i izlozbom svojih foto-haigi, te je kazala kako se dugo pripremala za dolazak u Rijeku gradu koji je poznat po tome sto ima puno umjetnika, različitih profila i da se danas i ona osijeca dijelom naseg ljepog grada, a publika je to pozdravila uz poduži pljesak.

Uz Borivoja Bukve, bio je i prisutan gdin. Ferruccio Burburan tajnik SDR, koji je procitao predgovor knjige napisan od Vladimira Devidea, a glazbeni dio programa popratio je akad.slikar i gitarist, gdin. Anton Horvatovic. (bm)

-------

Silvija Butkovic: Oslobođena kap

Zen „recenzija“ haiku zbirke „Oslobođena kap“ Silvije Butković

Pjesnikujući prebiva Čovjek na Zemlji – bi rečeno.
Prvo Hoelderlin, potom Heidegger.
I vrhunac Mudrosti Zapada dodirnu se sa zenom.
Biti čovjeka pripada – biti Pjesnikom, ne biti biće Tehnike.
Pjesnikujući obitavamo na Čistini Bitka – ali to je više od „pastirenja“ i više no što pjesnikujući „čuvamo otvorenost bitka“.
Ali sve je to još filozofija.

Na zen stazi Čiste Riječi otvoreni smo primanju milosti Neba i Zemlje.
Zahvalno i skromno bivstvujemo prijateljujući sa svim pojavama i bićima između Neba i Zemlje.
Čistog uma i srca ne očekujemo samo „nagovor“ već naprosto jednostavno živimo blagoslovljene trenutke čistote i čistine bića.
Ništa ne želimo, ničem ne težimo, ništa ne činimo – naprosto dišemo radost i ljepotu bića, dišemo ljepotom i čistotom i božanskom jednostavnošću/tajnovitošću bića.
Ponekad udah bude zabilježen susret – nastaje haiku trostih.
U praznini bitka utjelovljuje se kozmička punina bića.
To može dosegnuti samo zen vrhunac ovozemnog života.
Haiku pjesnikovanje – ta pretiha svjetlosna staza zen mudrosti – oslobađa Čistu Riječ a to je više od mantre.
Haiku gradi plemeniti život oblaka na zemnoj stazi.
Sve što oblak ima, ljepotom traje samo jedan trenutak.
Ali haiku nije tek „hvatač“ tog trenutka – on jest taj trenutak!
Kao sjenka vjetra ili miris proljetnog/zimskog oblaka – haiku jest dašak molitve i čudesni uzdah u srcu svijeta i prirode.
Samo kap vedre radosti i tihe zahvalnosti – ništa više!

Stoga i „Oslobođena kap“.
Riječ-slika i – opet, slika-riječ.
Silvija Butković suvereno, tako nestašno, igra se i foto-haigom.
Tako jednostavno prelijepo u dašku savršenstva!
Trojezično izdanje na osobnoj stazi haijinstva...
Čemu pohvala onom što sama pohvala jest?
Samo tiha zahvalnost s još jedne bezimene staze Čiste Riječi.
U jednom trenutku život jest mreža u sjenkama obrisa čiste prisutnosti, - u drugom – zatočena svjetlost skrivenog svijeta – umreženost djetinjeg pogleda.

„U kutu sobe/zaplela se u mreže/sjena svjetiljke.“

„Zarobljena svjetlost./ U paukovoj mreži/dvije krijesnice.“

Koje je to „mjesto“, koje „vrijeme“?
Samo nestašna živahnost kojom diše priroda i nadahnjuje srce i oko za blagoslovljeni zanos -

„Kroz žitna polja/na valovima prstiju/poskakuje vjetar“

„U koritu/nabujale rijeke/sjene oblaka“

- sveprotočnosti i sjenkovitosti zaigranosti bića koja se susreću za rastanka.
A na zemlji ostaje trag i neki privid težina, nešto kao korak ili uzdah.

„Lokva do lokve,/u starim cipelama/korača starac“
No trag je i ono štro se gubi u snoviđenju kapi i prsta ovješenih o granicu vidljivog i nevidljivog.

„Uz rub kapi/na zamagljenom staklu/zaustavljen prst.“

Neiskazivo postaje iskazano – slika u slici, svjetlost u svjetlosti.
Jedna kap oslobađa sav kozmos.

„U kišnom jutru/trenutak postojanja./Oslobođena kap“

Razigranost svjetlosti i tišine na haiku stazi Silvije Butković – i toliko dražesnih zen-fotografija!
Zen staza jest Staza Radosti u blagoslovu malih stvari koje kaplju iz Zemlje prema Nebu.
„Oslobođena kap“ je „simbol“ putovanja unutarnje svjetlosti prema beskrajnom plavetnilu neba duše.
Tamo se preleću Ptice Ljubavi i oplođuju žitna polja i ružičnjake Pjesnikinje.
Zen počinje i završava osmijehom.
Ništa ne dodaje, niti oduzima, ne hvali, niti kudi – samo tiho zahvaljuje – i odlazi...

Jadran Zalokar
Jednog proljetnog jutra, mjeseca travnja, godine 2006. u Rijeci

I vrhunac Mudrosti Zapada dodirnu se sa zenom.
Biti čovjeka pripada – biti Pjesnikom, ne biti biće Tehnike.
Pjesnikujući obitavamo na Čistini Bitka – ali to je više od „pastirenja“ i više no što pjesnikujući „čuvamo otvorenost bitka“.
Ali sve je to još filozofija.

Na zen stazi Čiste Riječi otvoreni smo primanju milosti Neba i Zemlje.
Zahvalno i skromno bivstvujemo prijateljujući sa svim pojavama i bićima između Neba i Zemlje.
Čistog uma i srca ne očekujemo samo „nagovor“ već naprosto jednostavno živimo blagoslovljene trenutke čistote i čistine bića.
Ništa ne želimo, ničem ne težimo, ništa ne činimo – naprosto dišemo radost i ljepotu bića, dišemo ljepotom i čistotom i božanskom jednostavnošću/tajnovitošću bića.
Ponekad udah bude zabilježen susret – nastaje haiku trostih.
U praznini bitka utjelovljuje se kozmička punina bića.
To može dosegnuti samo zen vrhunac ovozemnog života.
Haiku pjesnikovanje – ta pretiha svjetlosna staza zen mudrosti – oslobađa Čistu Riječ a to je više od mantre.
Haiku gradi plemeniti život oblaka na zemnoj stazi.
Sve što oblak ima, ljepotom traje samo jedan trenutak.
Ali haiku nije tek „hvatač“ tog trenutka – on jest taj trenutak!
Kao sjenka vjetra ili miris proljetnog/zimskog oblaka – haiku jest dašak molitve i čudesni uzdah u srcu svijeta i prirode.
Samo kap vedre radosti i tihe zahvalnosti – ništa više!

Stoga i „Oslobođena kap“.
Riječ-slika i – opet, slika-riječ.
Silvija Butković suvereno, tako nestašno, igra se i foto-haigom.
Tako jednostavno prelijepo u dašku savršenstva!
Trojezično izdanje na osobnoj stazi haijinstva...
Čemu pohvala onom što sama pohvala jest?
Samo tiha zahvalnost s još jedne bezimene staze Čiste Riječi.
U jednom trenutku život jest mreža u sjenkama obrisa čiste prisutnosti, - u drugom – zatočena svjetlost skrivenog svijeta – umreženost djetinjeg pogleda.

„U kutu sobe/zaplela se u mreže/sjena svjetiljke.“

„Zarobljena svjetlost./ U paukovoj mreži/dvije krijesnice.“

Koje je to „mjesto“, koje „vrijeme“?
Samo nestašna živahnost kojom diše priroda i nadahnjuje srce i oko za blagoslovljeni zanos -

„Kroz žitna polja/na valovima prstiju/poskakuje vjetar“

„U koritu/nabujale rijeke/sjene oblaka“

- sveprotočnosti i sjenkovitosti zaigranosti bića koja se susreću za rastanka.
A na zemlji ostaje trag i neki privid težina, nešto kao korak ili uzdah.

„Lokva do lokve,/u starim cipelama/korača starac“
No trag je i ono štro se gubi u snoviđenju kapi i prsta ovješenih o granicu vidljivog i nevidljivog.

„Uz rub kapi/na zamagljenom staklu/zaustavljen prst.“

Neiskazivo postaje iskazano – slika u slici, svjetlost u svjetlosti.
Jedna kap oslobađa sav kozmos.

„U kišnom jutru/trenutak postojanja./Oslobođena kap“

Razigranost svjetlosti i tišine na haiku stazi Silvije Butković – i toliko dražesnih zen-fotografija!
Zen staza jest Staza Radosti u blagoslovu malih stvari koje kaplju iz Zemlje prema Nebu.
„Oslobođena kap“ je „simbol“ putovanja unutarnje svjetlosti prema beskrajnom plavetnilu neba duše.
Tamo se preleću Ptice Ljubavi i oplođuju žitna polja i ružičnjake Pjesnikinje.
Zen počinje i završava osmijehom.
Ništa ne dodaje, niti oduzima, ne hvali, niti kudi – samo tiho zahvaljuje – i odlazi...

Jadran Zalokar
Jednog proljetnog jutra, mjeseca travnja, godine 2007. u Rijeci

-----

Silvija Butković

--
Kontakt: 091 /511 41 96

Web:
http://webograd.tportal.hr/silvija_butkovic

Poezija:
http://bigblog.tportal.hr/neverin

Fotografije:
http://silvijabutkovic.blogspot.com

http://lipicanci.blogspot.com

http://www.pticica.com/galerija.aspx

http://www.panoramio.com/user/716867

--------

NAJAVA:

Predstavljanje knjige Silvije Butković Zapletena u mreže i otvorenje izložbe fotografija "Plemenitaši" u Lovranu

Predstavljanje knjige poezije "Zapletena u mreže" i otvorenje izložbe fotografija konja lipicanaca "Plemenitaši" autorice Silvije Butković iz Đakova održat će se u Lovranu 21.ožujka 2009. ( subota ) u 18 sati u Izložbenom prostoru "Galerija Laurus", Trg slobode 14. Organizatori izložbe su: Općina Lovran, Lions club Lovran, Galerija Laurus i Državna ergela lipicanaca Đakovo, a izdavač knjige je Matica hrvatska ogranak Đakovo. U programu sudjeluju: Silvija Butković, autorica, Božidar Spasojević, voditelj Galerije i prof. Mirko Kovačević, urednik knjige i pjesnik. Glazbeni program: Anton Horvatović. Izložba će trajati od 21.ožujka do 6.travnja 2009. godine.

-----