PROVIDNOST
Lat. providentia = predviđanje; briga. p
Bog ili Sila kao sveznanje i mudrost, koji neprestano uspostavlja svoje namisli i upravlja bićima tako da cjelina i dijelovi zadanim sredstvima ostvaruju zadanu svrhu.
„Providnost je obuhvaćenost svega znanjem prvog bića. To je znanje Što ga prvo ima o onome što je uvjet da sve bude, i da bude u najboljem redu, združeno sa sviješću da je to njegova nužna posljedica i (posljedica)* sadržanosti svega u njemu." (Avicenna, Ichđrđt, str. 185, apud Carra de Vaux, Avi-cenne, 1900, str. 278).
R. sudbina.
B. (tekst) J. de Maistrc, Les soiries de Saint-Pitcrsbourg ou Enlreiiens sur le gouvernement temporel de la Providence (1821).